Željko Bebek je sjajnim koncertima u Zagrebu i Beogradu obilježio 40 godina akarijere. Međutim, koncerta u Sarajevu nije bilo, a pjvač ga najavljuje za jesen ove godine.
– Nadam se da će de sarajevski koncert desiti na jesen. Bio bih sretan da se to desi što prije, ali to je stvar organizacije – kazao je pjevač koji je svojim baladama često znao rasplakati mnoge žene. Ali i svoju.
– Volim pjevati lijepe ljubavne balade i one uvijek dirnu u srce i muškarce i žene. Kad je moja Ružica čula novi materijal, i ona je imala suzu.
S momcima iz „Indexa“ ste vršnjaci. Jeste li se družili, razgovarali i da je li bilo konkurencije među vama dok ste bili u „Bijelom dugmetu“?
– O muzici se uvijek razgovaralo samo unutar vlastitog benda. To je bilo jedino mjesto gdje se raspravljalo o stvaranju muzike, donosile su se odluke, zauzimali stavovi, kojim smjerom raditi, kako pronaći svoj put u kojem ćeš se razlikovati od drugih bendova. I mi smo nastojali u to vrijeme kao i „Indexi“ prikriti svoj program. Bilo nam je važno da se prije svirke ne sazna šta ćemo svirati svake subote. Uvijek smo svirali i poneku novu obradu. Naravno, tih šezdesetih su „Indexi“ već bili ispred svih nas, jer su oni među prvima počeli komponovati svoje pjesme i svoju muziku, bili su i etablirani kao najkvalitetniji muzičari. Njihova je muzika bila bliska radijskim stanicama, pa su tako i imali prilike ući u studio i snimiti pjesme, sudjelovati na festivalima. Dali su već tada svoj doprinos na poznatim muzčkim festivalima u Opatiji i u Zagrebu, pa i na sarajevskom i beogradskom festivalu.
Kada je došlo do razlaza sa Goranom Bregovićem?
– Mi smo se razišli još 1984. godine i to zauvijek. Napravili smo jedan eksperiment 2005. u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Tada sam prihvatio tu priču zato da pokažem da je ono što smo radili 70-ih i 80-ih godina jedna nedovršena i neispričana priča. No nakon ta tri koncerta smatrao sam da je ta priča ipak ispričana i da je nema razloga dalje više ponavljati. Ono što me na neki način povrijedilo i naljutilo bilo je to što ekipa koja je s Goranom radila koncerte, nije nedvosmisleno dala do znanja da u takvom jednom konceptu ne nastupa Bebek. Oni ipak te koncerte rade svuda po regionu. Naravno, oni imaju potpuno pravo ponuditi publici šta god žele. Ja ne želim da to bude loše. Dapače, samo mislim da publika mora znati šta može očekivati od tog koncerta. I da mi to ne donese neke negativne bodove jer se nisam pojavio. Publika je mene od 1984. godine smatrala krivcem što im „Bijelo dugme“ nije ono što im je bilo do 1984., a ovih posljednjih desetak godina smatraju da imam obavezu nastupati tamo gdje nastupa „Bijelo dugme“. I tu, na kraju krajeva, ne govorim o generaciji koja nas je napravila zvijezdama, već o njihovoj djeci i unucima koji su željeli doživjeti isto što i njihovi roditelji. Željeli su nas poslušati u izvornom obliku. Ove godine odustao sam iz istog razloga zbog kojeg smo se Goran i ja razišli još 1984. godine, zbog stavova.
O kakvim stvaovima se radi?
– O tome da nisam želio nikakve političke stvari u bendu, mi smo muzičari, a onda i oko pravilnije raspodjele novca u bendu. Onda su me članovi „Bijelog dugmeta“ kao kurve izdali i na glasanju rekli: Brega je Brega. Hoću samo reći da već sljedećeg dana više nisam bio u „Bijelom dugmetu“. Svi članovi Dugmeta, muzički gledano, srozali su sami sebe na razinu nevažnih ljudi. Sve ih je, malo po malo, Goran izbacio iz benda, unoseći u svoj život ljude koji su mu odgovarali. Na kraju krajeva, i Tifu je nakon godinu dana izbacio, pokazujući da je on jedini „Bijelo dugme“.
Imate li neki ritual prije nastupa?
– Volim se pet do deset minuta prije izlaska na pozornicu malo osamiti i popiti jedan viski s ledom. Davnih dana taj je ritual nastao možda zbog neke početničke treme, što danas više nije slučaj, ali ostao je i čini mi zadovoljstvo.
Kako danas gledate na sve što ste uradili kroz karijeru?
– Koliko god je u životu bilo stvari koje su mogle biti i bolje, sjetim se da su mogle biti i gore i na kraju sam zadovoljan i mogu reći: „Vau, bilo je i jest super“!
Kako održavate snagu i vitalnost?
– Još uvijek ne razmišljam o svojim godinama. Čak sam na njih i zaboravio. Hvala Bogu, zdravlje mi je dobro, a tokom godine sam dosta posvećen održavanju kondicije, vozim bicikl, igram tenis, uživam na snijegu i skijam.
Djeca me doživljavaju kao čudo
Kako vas doživljavaju djeca? Kazali ste nedavno da niste običan otac?
– Da, to je tako. Djeca me doživljavaju kao čudo. Sa mnom je uvijek drugačije nego njihovim prijateljima s njihovim očevima. Ja sam kao tata drukčiji. Još nemaju omiljene pjevače, ali kad za to dođe vrijeme, otvarat ću im vidike u drugom smjeru od masovnog. Neću im pustiti ekstremno u narodne ili neke druge vode. Mislim da će Katarina voljeti klasični rok.
