Period 60-tih je bio probijanje granice između šansone i pop muzike. Interpretator sjajnih balada Miloš Jović umjetničkog imena Leo Martin je u to doba prezentirao genijalne šansone. On je jedan od onih pjevača koji je jednostavno, suptilno, na pravi način ljudima prenosio svoje emocije. Šansonjer sa leptir mašnom, naočarima, uvijek uglađen i dostojanstven, svojim moćnim glasom je otpjevao hit kompozicije koje će nadživjeti mnoge generacije.
Životni scenarij
Miloš Jović rođen je 1942. godine u okolini Blaca. Sa svega dvije godine sa porodicom doseljava u Beograd. Rani i poratni period bio je težak za život. No, on vrijedan dječarac trudio se da pomogne roditeljima. Radio je sve poslove koji bi mu bili ponuđeni. Ribao, prao, krečio, raznosio mlijeko. Sve za novac, a danima jeli po namašćenu krišku hljeba posutu alevom paprikom. Nije mu smetalo da bude i uzoran učenik. Talentovan za muziku, kao i njegov brat koji je svirao trubu i sestra koja je akademac, kasnije postala urednik Radio Beograda a sada vlasnik koledža u afričkom Gabonu.
Milošu se životni scenarij promijenio u epizodi kada je unosio ugalj sa ocem u učionice Muzičke akademije. Fascinirao ga je zvuk klarineta. Profesor Bruno Brun je to primijetio, odsvirao mu nekoliko tonova a on ih besprijekorno otpjevao. Ponuđeno mu je da uči svirati klarinet. E upravo tu je početak njegovog bavljenja muzikom. Pravni fakultet koji je upisao nije okončao jer je svirao na igrankama koje su mu pružale prvu novčanu zaradu. Tada se i osamostalio. U bendu „Veseli bendžo“ svirao je klarinet a jednom sedmično nastupao na sajmu sa poznatim imenima beogradskog glumišta: Čkaljom, Mijom, Tatićem, Ljubišom… Svirao je i na Kalemegdanu.
Kvalitetno muzikom se bavio jer je bio i kvalitetan muzičar kao predodređen za džez formu. U duši je žudio da svira harmoniku što mu se nikada nije ostvarilo. A onda je shvatio da je najbolji instrument grlo pa je počeo da pjeva balade svog uzora Reja Čarlsa. Upravo sa njegovom kompozicijom „Džordžija“, sa svojim bendom „Ekspres 8“ ostvario je prvi TV spot u bivšoj SFRJ. U Njemačku je otišao sa Nadom Knežević ‘64. da bi muzicirali u klubovima za američke vojnike. Gaže su trajale po cijelu noć. Naši muzičari su bili cijenjeni i angažovani upravo zbog svoje profesionalnosti. Na jednom nastupu dobio je ponudu od menadžera CBS-a za Evropu Brune Angera da snimi dvije numere koje je odbio jer su bile ispod njegovih vokalnih mogućnosti.
Upravo tu je dobio umjetničko ime Leo Martin jer je, kao, zvučalo aristokratski. Radio je, snimao, gostovao a onda shvatio da je život zanemario, novac mu ionako nije bio prioritet pa je odlučio ‘69. da se vrati u Beograd. Vratio se sa luksuznim „ševroletom“ koji je izazvao opštu pometnju i zakrčenje na ulicama Beograda. To je godina kada se prijavio na Opatijski festival i bio odbijen zbog imena pa je njegovu „Odiseju“ koju je već snimio na engleskom prepustio Daliboru Brunu. Ipak, ta pjesma u njegovoj izvedbi postaje mega hit vrtoglavog prodajnog tiraža tog doba. Nizali su se hitovi u njegovoj fonoteci „Ja te volim“, „Dobro veče moj živote“, „Laku noć dragi, laku noć draga“, „Plava obala“, „Zbogom“, „Jednom kad se zaljubiš“, „Kristina“…
Na festivalu „Zlatni Orfej“ ‘76. upoznaje svoju sadašnju suprugu Vasiju koja je tada radila kao režiser njegovog šou programa. Nakon deset godina poznanstva su se i vjenčali. Raspad bivše države Jugoslavije Leo je teško podnio. Bio je emotivno skrhan i za njega je to predstavljalo vrijeme plakanja a ne pjevanja. Odselio je u Bugarsku i do ‘97. nije stao na scenu. Na novogodišnjem slavlju 2000. u Budvi gdje je nastupao sa Čolom grlo mu je zatajilo. Prvi put je pjevao na plejbek. Dijagnosticiran mu je karcinom grla. Uspješno je operisan i oporavljen a svoj novi život je proslavio na Korzici sa suprugom.
Bez nastupa
Nedavno je na „Pjesmi Mediterana“ ponio drugu nagradu. Na decenije karijere bavljenja muzikom stavio je tačku nastupom u Nišu naslovljenim „Vrijeme festivala“. U vremeplovu evergrina i fascinantne konekcije publike i izvođača uz njega su nastupili Lado Leskovar, Beti Đorđević, Neda Ukraden, Dušan Svilar… Leo sa suprugom samo putuje, ne želi javne nastupe premda može i ima još toga dobrog da otpjeva.
Na evropskoj turneji Leo Martin je nastupao sa svjetskim zvijezdama poput Mireja Matijea, Toma Džonsa, Dasti Springfilda, Ingelberta Hamperdinga… Tigar od Velsa, kako su zvali Tom Džonsa, u bečkom lokalu „Eden“ nakon koncerta se natpjevavao sa „lavom od Beograda“ kako su zvali Lea Martina a uzgred se nalijevali pivom. Leo je pjevao i Džonsove pjesme a ovaj je poslije svake ispjevane pjesme poručio mu flašu skupocjenog šampanjca. Kazao je da uživa u raskošnom Leovom glasu i da ga niko ne ometa pa čak ni menadžer.
Mislili da je preskup
U periodu najveće popularnosti Leo Martin tvrdi da je najmanje zarađivao. Nije, kaže, bio angažovan jer su svi mislili da je preskup. A on sjedio bez posla i trošio zarađeno. To je taj mač sa dvije oštrice zvana popularnost.
Čola nema hita, Joksimović sve „udrobio“
Leo je mišljenja da njegovog, Oliverovog, Arsenovog i Kemalovog dostojnog nasljednika još uvijek nema. Džibonijev izraz mu se ne dopada, Čola bar deceniju nema hita, Vlado Georgiev je dobar ali svaka pjesma je na isti kalup – od prve do zadnje, a Joksimović je udrobio sve stilova pa mu se ni to ne sviđa.
Zvali ga general
Dok je pohađao gimnaziju Lea su zanimala matematika i fizika. Bio je izvrstan matematičar. Ekspresno je rješavao sve zadatke pa je zbog toga dobio nadimak general.
