Već više od dvije decenije Dino Muharemović jedan je od najzvučnijih i najkvalitetnijih estradnih predstavnika poratnog vremena. Figura čije djelo vremenom dobiva sve dublji značaj njegovom ozbiljnošću i širinom tema njegovih pjesama. On je postavio neke drugačije standarde koje su neuporedive sa nekim ništavnim spojevima muzičke zbrke posljednjih godina.
Talenat
On je još od svojih početaka svijetu pokazao njegov nesumnjivo ogroman talenat. I debitantski počeci i uspjeh kao izvođača nisu bile samo početnička sreća. Pokazao je da je dorastao i novoj publici u jednom izuzetno komplikovanom vremenu za muziku. Još u ranom poratnom vremenu njegova tri samostalna albuma su učvrstile njegovo mjesto među odabranim interpretatorima. A onda je to napustio. Napustio je pjevanje.
– Nije uobičajeno, ali nije ni nemoguće. Ja sam dokaz. Odustao sam jer ne bi to bilo to. U to vrijeme puno je imena krenulo sa te distance, super su radili i odjednom nema nikoga. Nema nikoga od onih iz poratnih vremena, a svi su bili sjajni pjevači i dobre grupe.
Da li si učinio grijeh prema svom talentu za pjevanje?
– Ne nisam jer želja je velika zamka. Sada imam miran život, ne putujem koliko sam putovao tada, osvojio bezbroj nagrada, pohvala i uopšte laureata, imao hitova, turneja… ali sve džaba. Tako je trebalo da bude. Mišljenja sam da je to moja sreća.
Smeta li ti ponekad širok jaz stvoren između pjevača i autora?
– Kod mene postoje dvije varijante. Kod mene ne pije vode afirmisani pjevač jer on meni ništa ne pomaže. Jednostavno za mene ne postoje etablirana imena ili početnička. Često se susrećem s tim da kaže neko od pjevača da mi treba biti čast da baš njemu pravim pjesmu.
A da li stvaraš pjesme namjenski ili manirski?
– Svaku pjesmu pišem kao da ću je ja snimiti, što znači da svaka treba imati svoj smisao.
Međutim, neke su postale regionalni hitovi, a neke su nepravedno zapostavljenje.
– To je ona nepravda jer nisu u kolu u kojem bi trebale biti. Nekome, rekao bih, pomažu mediji transparentno i navalentno ili što bi rekli mi muzičari "ubitačno" i to onima koji to ne bi trebali, dok kvalitet propada.
U tvojoj karijeri je većinom vladala pop muzika, ali si dobro "sažvakao" spoj sa narodnjacima.
– Pozamašan je broj i pop pjesama, a i tih koje pomenuste, tipa "Prvog poljupca" Halida Bešlića, pa Šerifove "Kasno će biti kasnije", "Imali smo svoje vrijeme" Asim Brkan, pa "Mostarska" Adnana Jakupović i one tipa Mirze Šoljanina i Nine Badrić "Duše su se srele", Massimo Savića "Dodirni me slučajno", Toše "Kad varaš ti", Luka Nižetić…
Jedan od rado slušanih CD-ova i pjesama koje su utopljene u kriterij sitničavih ukusa je i album koji si uradio Elviru Baljiću?
– Tačno, svi poklonici takvog muzičkog izražaja kažu da su ozbiljna vrijednost. Velike simpatije su pripisane svim pjesmama koje su na tom albumu. I rado su slušane, no ono što je evidentno malo je puta pozvan u TV emisije, jednostavno sve pjesme se slušaju onako po inerciji. A onda je sa ovim zadnjim singlom krenuo u priču sa Hayatom. Kakav je dogovor nisam u toku, ali sam ga dovoljno upoznao pa znam da njega mnogo toga nervira jer je takav tip čovjeka.
Tvoje pjesme odišu duhovnošću na jedan čist i dopadljiv način.
– Ne postoji recept po kojem se stvaraju pjesme ili hitovi, jednostavno to dolazi samo od sebe. Svaka je dio mene, mada, kako rekoste na početku, niko ne zna niti ga zanima ko je uradio tu pjesmu i ko su ti ljudi jer primarni su pjevači.
Da li te bilo ko od njih nagradio, posebno za veliki hit?
– Nikada. Istina to je obostrani uspjeh, to ne pripisujem samo sebi nego kompletnom timu koji radi sa mnom, ali o nekoj nagradi nema ni govora.
Svoj tok
Član si skupštine AMUS-a?
– Da i teškoće u muzici i uopšte na esradi su se odavno nazirale. Brojni neriješeni problemi su se nagomilali a sa njima sve vezano za autorska i izvođačka prava. Sve ide svojim tokom i to mi je drago, polako se stalo na noge mada je to težak posao. To je jedna svjetla tačka u svom ovom estradnom sivilu.
Privatno sam ostvaren
Kažu da s ponosom kažeš da si privatno itekako ostvaren.
– Drago mi je zbog svega što činim u smislu davanja i podrške, naravno i ljubavi. Mi uporediti drugačije ne znamo i sretan sam što imam jedan skladan porodičan život sa suprugom i dvoje djece. Pun ljubavi.
