Uoči koncerta 13. februara u zagrebačkoj Areni Željko Joksimović baterije puni na Maldivima, govori o porodici, karijeri i tome kakav je roditelj kćerki Mini i sinu Kosti. Čovjek je koji nerado govori o privatnosti

Kada možemo da vas očekujemo u Sarajevu?

Mir i tišina

 – Koncerta će biti, ali neka to bude malo iznenađenje. Evo, ako smijem da otkrivam, u planu je „Koševo" i na tome radimo.

Koliko držite do Dana zaljubljenih jer će baš taj dan biti rezervisan za koncert u Zagrebu?

– Najiskrenije, ne držim nimalo. Ljubav treba slaviti svakog dana.

Stalno se vraćate Maldivima na kojima ste se 2012. i vjenčali. Čime su vas toliko oduševili?

– Lijepim vremenom u ovo doba godine, mirom, tišinom, predivnim plažama. Vraćamo se jer tu istinski uživamo. Tu uglavnom pasivno provodimo dane. Izležavamo se, čitamo, slušamo muziku i baš se onako opuštamo daleko od svega. Nema nikoga sa naših prostora ko nas može prepoznati, tako da je i to prednost.

 Jedan ste od rijetkih izvođača, ako ne i jedini, koji je uspio izdati album baš u svim zemljama bivše države. Šta je to tako univerzalno u vašoj muzici?

– Uspio sam napraviti pjesme koje pronalaze put do srca ljudi koji su u Beogradu i u Zagrebu, u Skoplju, Banjoj Luci, Sarajevu, Podgorici, Ljubljani… Ljudi vole moju muziku i to je glavna čarolija. Ali mislim da osjećaju i tu ljubav koju im uzvraćam, ogromnu zahvalnost jer su uz mene i poštovanje za svakoga od njih. Trudio sam se da ih svojim ponašanjem nikada ne iznevjerim. To cijene. To ne zaboravljam i dajem se publici.

Od 10.000 ljudi u publici bude 80 posto žena koje vam se dive i kao pjevaču, ali i kao muškarcu. Od koga ste naslijedili taj harizmatični šarm?

– Ako ga i imam, naslijedio sam ga sasvim sigurno od roditelja.

Kako reaguje Jovana na obožavateljke i smeta li joj to?

– Jovana je jako brižna i inteligentna žena. Ona zna da je to moj posao. Djevojke i žene prilaze, fotografišu se i ja sam jako ljubazan kada su te stvari u pitanju. Ne smeta mi da se fotografišem, da me pitaju sve i svašta, a Jovana sve to zna i razumije da je to sastavni dio moga posla.

Šta je čini idealnom suprugom?

– Sve. Ljepota, stav, sve njene osobine, inteligencija… I to što je baš moja supruga i tako divna majka našeg sina.

 Za dobar dio vaše promocije zaslužna je upravo ona?  

– Ona se brinula da moj novi album izađe u svim zemljama bivše Jugoslavije, što nije bilo nimalo lako. Nakon toga sudjelovala je i u promociji. Ali, Jovana ima i svoj posao i karijeru i taj dio za mene radila je u razdoblju kada je imala pauzu od jutarnjeg programa na televiziji. Svako od nas radi svoje, ali kad god možemo, pomažemo jedno drugome.

Jeste li zato već dvije godine gost 31. januara?

– Da. Nije mi teško da ustanem. Iznenadio sam je kada sam doveo Kostu, jer ona ga tada nije očekivala. Mislila je da spava, a 2015. godinu smo se slatko ismijali nakon što sam stigao u jutarnji porgram i davao joj komplimente.

Jeste li joj ikada posvetili pjesmu?

– Ako mislite na tekst pjesama, ne pišem ih ja. Ali pišem note… i hiljade njih posvetio sam njoj.

Radosno priznajete da ste radoholičar. Kako izgleda jedan vaš radni dan?

– Svaki sam dan minimalno osam sati u studiju. Nekada ništa ne radim, a nekada za pola sata imam pjesmu. Komponujem, slušam, sviram, miksam, nekad čekam, nekad tragam. I nastane pjesma. Kada ja završim svoj dio, slijedi jedan malo teži, a to da neko napiše riječi. Postoje melodije koje su godinama čekale na dobar tekst. Jovana ustane rano, a ja ne baš tako. Radim noću, to mi je baš inspirativno.

Jednom ste rekli da je vaša majka bila ambiciozna, naravno u pozitivnom smislu. Pokušavate li to sa svojom djecom?

– Prava je riječ da je ona vjerovala u mene i više nego ja u sebe i maksimalno me podržavala. To je zadatak roditelja, da vjeruju u svoju djecu. Moja kći Mina izuzetno je talentovana i trudim se da je usmjerim i pružim joj podršku. Sin Kosta još je mali. Nalik je na mene i to svi kažu. Veseo je i sada je u fazi kada je jako radoznao, ispituje i svoje i naše granice, pjeva, trči, igra se i ispunjava nam život radošću i beskrajnom ljubavi.

Kakav ste otac?

– Hvala Bogu, imam divnu djecu. Kosta i Mina nisu djeca kojima treba autoritet, čvrsta ruka. Vaspitavam ih da uče na vlastitim greškama i da sami shvate gdje su napravili grešku. Kao roditelj sam uvijek tu za njih da im dam podršku, pružim ruku kada god treba. Mina je već odrasla djevojka, praktično prava žena, a Kosta je mali, ali ja ne pravim razliku iako je velika razlika učiti nešto malo dijete i djevojku. Jednostavno, ja sam otac i prijatelj tako se i ponašam.

Brinete li se zbog toga što je vaša kći Mina krenula vašim stopama?

Svoj put

– Ne, ona je talentovana i vrijedna i neka bira svoj put. Za sada je više privlači studijski rad i stvarno sam prezadovoljan kako napreduje. Uči od mene i vrlo je pažljiva kada su savjeti u pitanju.

Plašite li se da će doći dan kada vaše pjesme iz nekog razloga više neće prolaziti?

– Ne, ne razmišljam o tome. A  stvari koje me plaše ne volim ni spominjati, ali to nije ništa više od onih strahova koje ima svako od nas.

Očeva harmonika stara 40 godina

Još uvijek čuvate harmoniku staru 40 godina koju vam je kupio tata kada vas je čuo kako svirate. Zasvirate li je još?

– Kako ne! Na svakom koncertu "Balkan Bazara", svojega projekta na kojem sviram balkansku muziku, svoje pjesme izvodim u drugačijem aranžmanu.