Oni koji baš najbolje ne poznaju Ibrahima Jukana, uskoro će knjizi moći najbolje upoznati njegov lik, djevlo… Objasnit će, priča nam Jukan, kakav je bio njegov život, otkriti mnoge svoje anegdote, približiti ljudima još više sliku o sebi…
Vrijednost čovjeka
Jedan je od onih koji se onda kada nema, kako reče, „šta pametno da kaže”, ne želi eksponirati u medijima. Prošao je period kada je bio prezasićen svega, umoran… „Napunivši baterije” Jukan je odlučio nastaviti tamo gdje je stao. Sada već uveliko snima nove pjesme, potpisao je ugovor s „Grandom”, nastupa samo gdje on želi, ne prihvata da pjeva gdje god ga zovu i po bilo koju cijenu… Završava svoju knjigu.
Imao je sreću kakvu su samo rijetki osjetili. Za svog života rahmetli Safet Isović je bio mentor na njegovom CD-u. Samo pojedinima je pripadala privilegija da im Isović na takav način ukaže svoje povjerenje. A, kome ga je rahmetli Sajo ukazao, poput Jukana, onda je tu osjetio vrijednost čovjeka, glasa, sevdalije…
– Moja muzika ne pripada žanru koji se ne zaboravlja preko noći. Puno toga lijepog je rahmetli Safet rekao o meni što je nekima i zasmetalo. Više od 30 godina sam na estradi i svega sam se nagledao, naslušao, zasitio… Baš zbog toga, a na nagovor prijatelja koji su slušali moje životne priče, odlučio sam napisati knjigu. Moja namjera je bila da je objavim prošle godine, ali iz opravdanih razloga tada to nisam realizirao. Polako je završavam i mislim da će na najbolji način oslikati moj život, odnosno od moje pete godine do danas. Kada sam imao pet godina rodio mi se brat i to je neki period mog djetinjstva kojeg se dobro sjećam. Poslije toga ide dio koji govori o mom školovanju, interesantnoj mojoj 12 godini života kada sam već bio zvijezda u svom kraju jer sam na nekim takmičenjima od rahmetli Zaima Imamovića dobio velike pohvale koje su mi bile „vjetar u leđa” – priča nam Jukan.
Barabom su ga nazivali školski vršnjaci. A bio je prava baraba, kroz smijeh dodaje naš sagovornik.
– Bio sam odličan učenik, ali vladanje… U Gračanici postoje dvije škole: gornja i donja kako smo ih mi nazivali. Na početku trećeg razreda kada sam išao u donju školu, a jedan moj dobar drug išao je u gornju školu. Kada su mi roditelji došli na informacije u školi su im rekli: „Pa on više ne ide u ovo školu! Prije godinu dana sam se prebacio u gornju!”. Bio sam vrlo nestašan – prisjeća se ovaj popularni pjevač.
U 27 godini svog života snimio je prvu pjesmu. Govorili su mu da je prestar za taj posao, ali se nije predavao.
– Kada sam snimio prvu pjesmu prestao sam pušiti jer mi je tada rahmetli Omer Pobrić rekao ako želim pjevati da ostavim cigarete. I isti dan sam ih se riješio. Čudno mi je što se danas mnogi nazivaju zvijezdama. Znamo gdje su zvijezde. A, „zvijezde” su oni koje tapšu po ramenu, govore da su najbolji… Mene više ne tapšu jer prevaren sam i više nego što je trebalo, tako da se više ništa ne može okalemiti. Ipak 1986. godine sam došao u Sarajevo i počeo sam pjevati u jednoj kafani. Svega se nagledao, naslušao… To me očeličilo. Tada sam u rodnom mjestu ostavio svoj posao, grad i zbog pjesme došao u Sarajevo. Imao sam tu sreću da su „Kod Mehe”, kada sam imao prvi nastup, u kafani prve večeri bili svi od političara, privrednika, lopova… Svega je bilo. I dobro sam prošao. „Položio sam tada ispit” tim nastupom i tako i krenulo u Sarajevu – otkriva Ibrahim svoje prve početke.
Poznat po brojnim pjesmama ipak će na pitanje koje su pjesme obilježile njegovu karijeru reći da su to „Jasna”, „Žena je žena”… pjesme autora Armina Šakovića.
– Armina znam više od 20 godina. Brzo smo se sprijateljili, prepoznali smo jedan u drugom to nešto blisko, da jedan drugom možemo krvave ruke pokazati. „Jasna”, „Žena je žena”… neke su od pjesama koje je on radio i koje su postali evergini. S njim moraš znati raditi, družiti se… moraš sijeliti s Arminom, znati ga u dušu… pa samo oni koji ga dobro ne poznaju mogu reći da on ne zna napraviti dobru pjesmu. Za njega imam strpljenja i znam kada nešto napravi da je to hit. Evo sada sam snimio jednu njegovu pjesmu, drugu Al'Dinovu na kojoj je radio i Dragan Stojković Bosanac – otkriva nam on.
Time je Jukan „otvorio novu stranicu” svog života. Potpisao je ugovor s „Grandom” i već sada se itekako primjeti da je napredovao.
– Dugo mi prijatelji, neke kolege… govore da moram otići u Beograd, u „Grand” jer tako mogu puno toga napraviti. Jedan od onih koji me povezao sa Bosancem je i Halid Bešlić. Brzo sam se razumio sa Bosancem, rekao mi je kako da snimim tu pjesmu i završio sam je za 40 minuta. Pjesma je hit, u to sam siguran. Meni uvijek treba neki izazov da bi bio još bolji – dodaje Jukan.
Izazov je bio otići u Beograd i, nimalo se ne kaje.
– U Beogradu su čisti odnosi, a ovdje kada je riječ o našim televizijama i izdavaštvu mnoge stvari nisu dorečene. Sve se vrti u krug, a niko ništa neće uraditi. Tamo je to drugačije. Zato mi u BiH nemamo kvalitetnu estradnu scenu, nismo uvezani. Tamo se zna: to toliko košta i ispoštuju maksimalno. Ovdje se pojedinci prodaju za male pare, a ništa ne urade za ono što dobiju – iskren je on.
Svega je na estradi, priznaje Jukan. Njega, kao pjevača za kojeg su „začetnici” sevdaha rekli da je jedan od najboljih, boli kada vidi kako neke njegove kolege uništavaju sevdah, eksperimentišu sa starim narodnim pjesmama što je nedopustivo.
– Ono što su rekli velikani sevdaha o meni, to je meni hipoteka. To me drži. Kada je preselio Safet i kada sam čuo ko o njemu govori, nisam mogao vjerovati jer ti neki ljudi nisu mogli prići njegovom stolu, a kamoli da su sarađivali s njim. Puno vremena sam proveo sa Sajom. Od njega sam naučio samo najbolje. Bio sam na svakom njegovom koncertu, učio od njega. Kada sam ja pjevao sevdalinke za mnoge je to bio zločin. Mnoge moje kolege nisu nikada željele sevdah uvrstiti u svoj repertoar. I danas mnogi pjevaju sevdah, ali eksperimentišu, a to se sa takvom pjesmom ne smije raditi. Ima ih nekoliko koji znaju kako treba otpjevati, a sve drugo… Pojedinci sebi daju za pravo da skrvnare sevdalinku, da mijenjaju tekst… Ko si ti da sebi to daš za pravo?! Kada sam htio prestati pjevati rahmetli Safet mi je rekao „Ibrice, ne d'o ti Bog da prestaneš pjevati!”. I nisam, niti ću. Na neki način mi je ostavio u amanet da njegujem sevdah. Planiram u saradnji s Bosancem snimiti jedan dupli CD sevdalinki. To je moja misija – otkriva nam Jukan.
Poznat je ne kao odličan pjevač, sevdalija, već i ugledni bizsnimen. Godinama u rodnoj Gračanici aktuelna je njegova firma „Jukan eko hrana”.
– Deset godina spremam jednu veliku plantažu ruža koje takve nema do Turske. Mi u BiH podcjenjujemo prirodne resurse. Ne znamo iskoristiti ovu prebogatu zemlju od koje pravimo gvožđaru, a možemo imati zlataru. Moja firma je bazirana na samo domaćem proizvodu, na onome što nam nudi priroda – priča Ibrahim i kroz smijeh dodaje kako mnogi i danas kupuju vijagru koja se proizvodi u njegovoj fabrici. Neki to rade javno, drugi kriju…
Sa Hayatom je u korektnim odnosima
– Sa Hayat TV imam jako korektne odnose. Mađutim, većina ima smiješnu poslovnu politiku koja nije u skladu s vremenom u kojem živimo. Žalosno je da na nekim televizijama koje su od državnog interesa nemamo emisija koje afirmiraju naše domaće snage – smatra Jukan.
