Bosanskohercegovačka muzička diva Hanka Paldum već duži vremenski period nalazi se izvan BiH tačnije živi u njemačkom gradu Bonn, a sve zbog, kako smo već pisali, operacije na nozi.
Razgovor s Hankom tekao u veoma veseloj i opuštenoj atmosferi. Pohvalila nam se da je operacija protekla u redu.
– Sve je proteklo kako treba, ali postoperativni oporavak je dosta dug. Ne mogu da se krećem onako kako to želim i kako sam navikla. Uvijek sam bila kao zvrk. Čim ujutro ustanem, ne stajem po cijeli dan. Sada je situacija malo drugačija. Potreban mi je odmor, mirovanje i česta kontrola kod ljekara. Što se tiče ljekarske kontrole, početkom februara bi trebala da bude ona zadnja i odlučujuća kada će doktori reći svoju posljednju riječ, a nadam se da će ona biti pozitivna za mene – optimistično je ispričala Hanka.
Na naše pitanje ko se brine o njoj s obzirom na to da joj je preporučeno mirovanje, a daleko je od kćerke Minele i uže rodbine, pjevačica odgovora:
– U Bonnu sam kod prijatelja u njihovom stanu, a to su Ivanka i Nikola. Njih dvoje su divni ljudi, prije svega iskreni i odani prijatelji, a to je danas rijetkost u ovom svijetu ludila koji vlada. Kod njih se osjećam kao da sam u vlastitoj kući. Paze na mene, ne daju mi da mnogo hodam… ma baš me dvore. Nadam se da ću im ovu njihovu dobrotu jednog dana vratiti. Tu je i moj Samir Hodžić ( Hankin harmonikaš i prijatelj op.a.) i njegova porodica koji su mi također od velike pomoći.
Nedostaje joj Sarajevo, porodica… ali najviše njena unuka.
– Ma, najviše mi nedostaje moja unučica. Čujemo se telefonom svaki dan, a ona mi uvijek nešto odmah počne da pjeva. Ne zna ni ona sama šta je to, ali sama sastavlja riječi i stihove, pa mi pjeva na telefon. Onda me njenim umiljatim glasićem pita: “Nano, je li bilo dobro?”. Ma, ona je ta koja mi daje snagu i koja me puni pozitivnom energijom. Ona mi najviše nedostaje.
Kažu da je najteže pitati nekoga nešto o nečemu, kada i sam imaš osjećaj da će to pitanje na neki način sagovorniku unijeti nemir, pa se i onaj koji postavlja pitanje osjeća neprijatno. Ipak, pitali smo Hanku o njenom sinu Mirzi koji je nedavno uhapšen.
– Voljela bih da jednostavno preskočimo tu temu. Znam ja kako mi je kada navečer legnem, a san neće na oči. Bilo šta da sam do sada izjavljivala povodom Mirze, uvijek su reakcije bile, te vidi je šta priča, te kako može, te šta ga brani, te što mu kupuje skupa auta… Majka sam i to je moje dijete, ali kako svaka majka tako i ja ponekad mora da podvuče crtu i kaže sada je dosta. Iz prikrajka pratim sve to, ali on je odrastao čovjek, svjestan je svega što se oko njega dešava, svjestan je svega što je uradio, svjestan je svog ponašanja, pa je red da se sada iz svega toga sam izvlači. Možda je ovo čak i zadnja prilika da odraste, da sve konsekvence koje ga čekaju stoječki podnese. Ne možeš vječno u životu ići iz greške u grešku. Kažu da se čovjek na greškama uči, pa nadam se da će moj Mirza i sam sada nešto konačno naučiti. Zaista ne bi više o toj temi jer ponavljam sve što kazem, ljudi pogrešno protumače.
Hanku od februara očekuje odlazak za Ameriku i druženje s našim ljudima u toj prekookeanskoj zemlji.
– Svaki put kada odem u Ameriku uvijek se vraćam s nekim posebnim emocijama i uvijek doživim nešto lijepo. Taj naš narod valjda što je tako daleko od domovine, nas pjevače kada im dođemo tretiraju kao malo vode na dlanu. Valjda smo mi ti koji im donesemo malo daška BiH, Srbije, Hrvatske, Makedonije… pa su zbog toga i ti nastupi i ta druženja veoma simbolična, puna emocija, suza i smijeha. Ovaj put tu će biti i moj mlađi kolega Denial Ahmetović. Sigurna sam da ćemo nas dvoje gdje god da se pojavimo i nastupimo u Americi napraviti doživljaj za pamćenje. U Ameriku odlazim 23. februara i ostajem do kraja marta – završava popularna pjevačica.
