Poznata umjetnica i kantautorica Jadranka Stojaković, svojim izvanrednim glasom i interpretacijom, osvojila je srca miliona ljudi, kako u bivšoj Jugoslaviji, tako i u svijetu, ali i u dalekom Japanu gdje je jedno vrijeme radila i živjela.
Rođena je 24. jula 1950. godine u Sarajevu, gdje je i počela s karijerom, sa samo 16 godina, prvo u grupi Kombo 6, da bi već 1968. godine imala i svoj prvi solistički nastup.
Poznata kantautorka, akademska slikarka i velika zvijezda bivše Jugoslavije preminula je u 66-oj godini života u Banjaluci, nakon duge i teške bolesti. Ono što je posebno tužno jeste činjenica da je velika zvijezda bivše Jugoslavije umrla sama zaboravljena od svih.
Ona se od 2009. godine, nakon pada na bini, borila sa rijetkom bolešću motornog neurona. Posljednje godine života provela je u Domu za starije osobe “Ivan Pavao” u Banjoj Luci, gdje su je posjećivali i pomagali brojni prijatelji, kako s prostora bivše Jugoslavije, tako i iz dalekog Japana, gdje je živjela pune 23 godine.
Iako se borila sa teškom bolešću i teško govorila, Jadranka je ipak zračila posebnom energijom i optimizmom na koje je bilo nemoguće ostati ravnodušan.
Nastupala je i na Evroviziji 1981. godine kao prateći vokal zajedno s Vajtom.
Za njen 23-godišnji boravak u Japanu, gdje je otišla 1988. godine, “krivac” su bile XIV zimske olimpijske igre u Sarajevu i album sa tradicionalnim jugoslavenskim pjesmama koji je dijeljen stranim gostima. Japanski novinar je ploču poslao u Japan i uskoro je uslijedio poziv na festival, a poslije i ugovor na četiri godine.
Rat u bivšoj Jugoslaviji Jadranka je teško prihvatila. Nije mogla napustiti Japan sve do 1998. godine kada je ova zemlja priznala BiH, a Jadranka dobila bh. pasoš. Nažalost, uslijedio je i pad na bini koji je bio i okidač za pokretanje bolesti motornog neurona.
O životu poznate umjetnice napisana je i knjiga koja sadrži dosta iskustava iz različitih perioda njenog života. Knjiga naslova “Boje zvuka” nastala je tako što je Jadranka svojoj prijateljici novinarki Milki Čeremidžić pričala o svom životu, a ona je snimala njihove razgovore i pisala knjigu. Knjiga je, kako je i sama Jadranka govorila, neka vrsta njene autobiografije.
Pored brojnih numera koje je izvela, uvijek je isticala da su joj karijeru obilježile tri pjesme “Što te nema”, “Ima neka tajna veza” i “Sve smo mogli mi”.
I u Japanu se ova vrsna umjetnica nastavila baviti muzikom, ali se naučila služiti i kompjuterskom grafikom.
Likovnu akademiju je završila 1981. godine i izlagala je na izložbama po cijeloj Jugoslaviji. U Japanu se nastavila baviti i slikarstvom, a izložbe su organizovane svake druge godine. U Japanu je pisala i pjesme za crtane filmove i videoigrice, a jedna od njih je i “Vandal Hearts” za Sony PlayStation.
