Željko Bebek svojim albumom „Ono nešto naše“osvojio je struku i publiku, a reakcije su nepodjeljenje. Nagrade „Porin“ su najbolji dokaz da je publici ponudio kvalitetne pjesme, a legendarni pjevač i dlje niže uspjehe.
Bebek je slavio u kategoriji najbolje vokalne saradnje sa pokojnim Oliverom Dragojevićem za pjesmu “Ako voliš ovu ženu”, kao i nagradom za Najbolji album zabavne muzike.
Popularni pjevač je govorio o tome koliko mu znači činjenica da binu dijeli sa sinom, da li je zadovoljan reakcijama publike, komentarima, te o tome da li je umoran od scene, a neizostavna tema je i „Bijelo dugme“.
Album „Ono nešto naše“ je osvojio publiku i kritiku. Jeste li zadovoljni?
-Zadovoljan sam jer je to bez sumnje album moje karijere. Tu su neke lijepe pjesme koje dugo nisam imao. „Ako voliš ovu ženu“, “Tajno“, „Ono nešto naše“ po kojoj je album nazvana i mnoge druge. To su neke pjesme koje su se izdvojile, ali kompletan album je naišao na pozitivne reakcije.
Duet sa Oliverom Dragojevićem „Ako voliš ovu ženu“ je njegova posljednja pjesma koju je snimio prije smrti. Koliko vam znači pjesma?
-Na žalost, Oliver je otišao prerano, ali je ostavio puno toga. Nas dvojica nikad prije nismo sarađivali. Danas kad god tu pjesmu pjevam na koncertima sjetimo ga se i to izazove emocije kod publike.
I struka se slaže da je album jedan od najboljih u produkcijskom smislu, što potvrrđuju i nagrade „Porin“. Koliko je trebalo uložiti truda?
-Rađeno je sve s puno ljubavi, a ja i moja ekipa smo razmišljali kako s ovim albumom napraviti sreću i zadovoljstvo. Nekako smo našli jednu finu mjeru, publika je zadovoljna. Mi smo zadovoljni jer je publika zadovoljna, a koncerte završimo sretni i mi i svi oni koji dođu.
Sa vama je i sin Zvonimir u bendu. Jeste li očekivali da će izabrati muziku?
-Ja sam se nadao i očekivao. On se dugo bavio sportom, skijanjem i fudbalom. U desetoj godini je rekao da ga zanima gitara. Pokazao je talenat i upornost. Spreman je da bude član mog benda. Nadam se da će kroz koju godinu imati svoj bend i da će sazreti u jednog dobrog muzičara. Sad je u puberteteu i čeka ga jedan put odrastanja. Vjerujem da će se u svemu tome pokazati kao neko ko je talentovan.
Da li ga savjetujete kada je posao u pitanju?
-Jedini moj savjet je da uči. Učiti, učiti i samo učiti. On pohađa Rok akademiju u Zagrebu i želi da savlada sviranje gitare i da se što bolje usavrši, tako da je to jedino što je bitno.
Koji koncert pamtite, ako se uopšte može izdvojiti jer ste obišli cijeli svijet?
-To je teško odvojiti. Ako se moram već nečega sjetiti onda je u najsvježijem sijećanju koncert u „Ciboni“ 8. marta. To je bio koncert na kojem je prvi put nastupio Zvonimir sa mnom i promovisali smo album „Ono nešto naše“. Snimljen je i video materijal koji će izaći uskoro. Smatram da je to bio jedna od najljepših koncerata u mojoj karijeri. U neku ruku, to je i najvažniji koncert.
Hoće li biti koncerta u Sarajevu?
-Želio bih da se to desi. Treba dočekati tu priliku i nadam se da će se to organizovati.
„Bijelo dugme“ je završena priča za vas, ali se stalno u medijima potenciraju neke priče i izjave Tifa ili Alena. Kako gledate na to?
-Mene te priče ne zanimaju. Ja sam sa „Bijelim dugmetom“ kao najvećim bendom bivše Jugoslavije svih vremena završio priču 1984.godine. Alen i Tifa su dio Goranove priče i on može više o tome govoriti.
Ima li umora od estrade nakon toliko godina karijere?
-Ne, došlo je jedno drugo vrijeme. Sad se više čovjek ne umora, nego je sve užitak. Ovo je danas jedan poseban užitak bez obzira na koncerte, putovanja. Meni je lijepo da sviram, družim se. Sviramo neke lijepe pjesme. Uvijek sam sretan pred publikom, nekako se obradujem koncertima.
