Baš tako se može reći za čovjeka kojeg su na vječni počinak ispratili predstavnici muzičke scene Srbije i regiona, bez obzira kojem muzičkom žanru pripadaju. Cijenili su njegov rad, njegovu popularnost i izazove kojih se u muzici doticao, a koje je itekako znao kvalitetno interpretirati.
Seiko je bio i njegov saradnik pa se nerijetko i pri posjeti Sinanu znao „prihvatiti“ klavira i zasvirati gdje bi zajedničkim snagama, osmišljavali nove numere. Tako je bilo i sa pjesmom „Grli, grli me“, možda posljednjom pjesmom u veličanstvenoj karijeri Sinana Sakića.
