–Sve je danas šok i nevjerica, jer to mediji tako plasiraju. Svaki naslov je danas „skandal“, „šok“,“nećete vjerovati“…Tako smo i mi, u samom startu, udarili pravo u centar. Publika je prvo to primijetila, pa tek onda vidjela da se radi o novom albumu.
–Pa, mi imamo svoj standardan zvuk. Od toga ne odustajemo. Nemam ja ništa protiv narodne muzike, ali mi to ne sviramo. Ko god sluša bend koji traje toliko godina, zna šta može očekivati.
–Nama su junaci ispunili život pa se mi za ideale, reprezentacije i uspjehe u filmu hvatamo kao za slamku spasa. Spašeni smo zahvaljujući dijaspori i zahvaljujući njoj nećemo propasti, ali sve dok imamo ovakav odnos prema ovoj zemlji i sebi samima nećemo biti ono što smo bili i nećemo opet biti bitni na ovom svijetu.
Jeste li uvijek znali da ćete biti muzičar?
–Uz muziku se muzičari bolje osjećaju, jer imaju osjećaj da su rekli neke stvari, da su se obračunali s nekim stvarima, da su glasno i jasno rekli ono što im leži na duši. Bar je u mom slučaju tako. Kao mlađi sam imao neke iluzije da „Zabranjeno pušenje“ nešto znači, da će promijeniti svijet i da će se ljudi zbog nekih pjesma počešati po glavi i zapitati o nekim stvarima. Međutim, pokazalo se da naše poslanje nije imalo velikog efekta i da svega pet posto ljudi ne boli kad misle.
–„Zabranjeno pušenje“ je bend koji živi svjestan činjenice da ovaj posao može prestati u svakom trenutku. Tako smo i počeli – bili smo totalni autsajderi koji su iz svog ćeifa stvarali muziku nadajući se da će to potrajati nekoliko mjeseci, da će eventualno malo proputovati i zaraditi za džeparac. Nikada nismo mislili da će to ovako dugo trajati, jer je tada bilo mnogo ozbiljnijih i profesionalnijih bendova. Nikada nismo bili opterećeni da moramo biti veliki ili dominantni, a na kraju smo svi ostavili svoje profesije, posvetili se muzici i slučajno ispali profesionalci.
Sarađivali ste s Arsenom Dedićem na pjesmi ‘Takvim sjajem može sjati’. Kakvo je bilo iskustvo raditi s njim?
–Arsen je bio vrlo konkretan čovjek. Došao je u studio s majicom na kojoj piše ‘nemam vremena’ čime nas je odmah uozbiljio i potjerao na radnu temperaturu (smijeh). Arsen je bio jedan jako otvoren i blizak čovjek već u prvom kontaktu. Bio je velika zvijezda, ali koja tako obično i jednostavno funkcioniše s ljudima, tako da mi je saradnja s njim bila jedna velika škola da nikad ne pomislim da sam nešto bitan.
Koliko vam je bitno da na koncerte dolazi mlađa generacija?
–Jako bitno. Od roditelja su naslijedili ploče, kasete i čuli te pjesme. U prvim su redovima na koncertima, tako da je nama drago da vidimo da su im roditelji puštali te pjesme. U današnjem vremenu je to znatno olakšano, zahvaljući Youtobeu, društvenim mrežama, ali kad vidimo da pjevaju pjesme koje su starije od njih sigurno deset godina, onda znamo da smo uspjeli.
Koncert u Skenderiji
Veliki koncert u Sarajevu je 29. decembra u „Skenderiji“.
Šta publika može očekivati?
–Dobru zabavu, kao i uvijek. Nove i stare pjesme, ali i dobru zabavu. Nova godina je dva dana kasnije, a mi ćemo se potruditi da malo porani i da ljudima donesemo dozu energije i praznične euforije.
