Dragan Kojić Keba je još kao trinaestogodišnjak predvidio je svoju slavu, a priznao je i da je u životu često dobijao znakove koji su mu govorili šta će se desiti.
Kada je imao 25. godina pjevač je, kako kaže dobio “znak pored puta”, koji mu je pomogao u karijeri.
-Drugi put sam znakove pored puta vezane za moju karijeru vidio u svojoj 25. godini. Pravila se naša nova kuća u Klupcima. Stajao sam između dvije stare kuće, zaleđen. Tih pet minuta nisam bio tu gdje sam, a ne umijem da opišem gdje sam zapravo bio. Na gradilištu je bio samo jedan radnik, kog sam kasnije pitao da li je čuo isto što i ja. Gledao me je zbunjeno i pitao šta sam uopšte čuo… Tu grmljavinu i moje nepostojanje u trenutku ne mogu da objasnim. Prepoznao sam ih u mnogim drugim stvarima kasnije. Jedno vrijeme sam se bavio i astrologijom, ali to više ne radim. Kad god bih osjetio da prelazim neku granicu u spoznavanju stvari, popio bih dvije ljute i presjekao to. Nikada nisam želio da budem toliko jak i da zadirem toliko u budućnost. Mogu da naslutim i šta će se drugima desiti, a dešavalo mi se da mi i ljudi u okruženju kažu kako osjećaju tu neku moju auru. Siguran sam da se uvijek oko mene dešava nešto lijepo. To postoji u mojim porama, u mojoj koži. A parfem kože najljepše miriše i osjeća se. Taj miris govori sve– otkriva pjevač.
Upravo ga je snažan instinkt i doveo do prvog hita “Postao sam drug samoće”, koji je snimio 1988. godine, što danas smatra početkom svoje karijere.
-Za tu prvu pjesmu najviše sam zahvalan mom bratu od strica Saši, koji, nažalost, više nije živ. Poginuo je u saobraćajci kada mu je bilo 27 godina na mjestu gdje nikad niko prije njega nije poginuo. A volio je da pjeva i snimio je čak jedan album, a mene je, kao šest godina mlađi brat, kopirao u svemu što se gitare tiče. I ne što mi je bio brat, i što ga više nema, ali Saša je bio toliko divan da njega nisi mogao da ne voliš. Duša od čovjeka. Njegov gubitak veoma teško mi je pao. Nakon što se sve desilo, shvatio sam po najobičnijim signalima koje sam osjetio pred njegovo stradanje da je to moralo da se desi, ali nisam mogao da pretpostavim da se loš osjećaj odnosi na njega. Kasnije sam napisao i snimio pjesmu: “Moj brate”, koju sam mu posvetio.
-Dakle, on je jednog dana pjevušio stih refrena: “Nema sreće, otišla si i odnijela sve”. Saši su ponudili tu numeru, ali pošto mi se veoma dopala, ustupio mi je pjesmu i ubrzo sam je snimio. U međuvremenu, otišao sam u Australiju na tri mjeseca, a pjesma je ovdje sama našla put do publike i postala veliki hit. Kad sam se vratio u zemlju, bio sam iznenađen njenim uspjehom, ali mene niko nije prepoznavao. Dešavalo se da je zapjevam u nekoj kafani, a da mi ljudi govore kako pjevam identično kao onaj čija je to pjesma. Dve-tri godine cijela Jugoslavija je pjevala to što sam snimio, a niko nije znao kako izgledam. Lijep je to osjećaj, ali mi je istovremeno bilo i teško- priča Keba, koji je i sam bio u čudu kad je sebe prvi put čuo na radiju.
