Antikulturni teatar “Alija Sirotanović”, poznatiji kao “Sirotanovići” su satirično-komičarska grupa osnovana 2003. godine koju čine Dušan Jokić, Mirko Komljenović i Igor Kalaba.
Njihovi nastupi se izvode širom Bosne i Hercegovine pred “živom” publikom i imaju kabaretsku formu.
Dušan Jokić, jedan od osnivača „Sirotanovića”, pričao nam je o njihovim počecima, planovima…
– Na ideju sam došao sada već davne 2003. godine još dok sam studirao. Tada smo moj kolega i ja, a sada kum Dubravko Galešić, odlučili da razbijemo tu sivu komičarsku scenu u BiH. Sjeli smo u studentsku kafanu i potpisali akt o osnivanju komičarske trupe koju smo nazvali Antikulturni teatar „Alija Sirotanović”. Čuo sam neke priče da je zgrada i kafana gdje smo osnovani nekada bila zatvor, a danas je Akademija nauka i umjetnosti RS, dakle mi smo počeli iz zatvora, a sada smo akademici. Mnogima je interesantno i često nas pitaju zašto smo antikulturni i zašto se zovemo Alija Sirotanović? Ime Alija Sirotanović smo uzeli zbog toga što smo mi bili iz radničkih porodica i što smo siromašni, a i sam Alija je bio simbol rada, borbe… A antikulturni teatar smo zato što danas ljudi ne znaju kakvu kulturu žele, kao ni šta je kultura uopšte, a na to sve kada vidimo kakva je ona danas u stvari, mi ćemo radije da se bavimo antikulturom i da širimo tu antikulturnu misiju. I eto, od dva marginalca sa Filozofskog fakulteta, danas smo došli do toga da budemo istinski narodni univerzitet na kojem držimo predavanja o društvenim anomalijama.
Na sceni ste dugi niz godina. Koja je tajna vašeg uspjeha?
– Možda je tajna opstanka i trajanja u tome što smo uspjeli da približimo inteligentni ili visokokvalifikovani humor običnom čovjeku, jer svi mi koji smo u AKT-u sada, a i oni koji su nekad bili dio naše trupe su iz tog miljea. Mi nismo Sirotanovići samo na sceni, nego gdje god da se nađemo, kao na primjer nikad nije problem ako se zadesimo na nekom druženju ili u nekoj kafani da Mirkan, Igor i ja izvedemo neki skeč. Upravo zbog toga ljudi nas doživljavaju kao nekog ko predstavlja glas naroda. Svakako, smatram da je tajna našeg uspjeha i u tome što njegujemo kvalitetan humor koji je društveno angažovan, a kojeg rijetko ko praktikuje. Uspjeh je i u tome što mi ne pravimo naše skečeve u bilo čiju korist, da zadovoljimo bili čiji interes ili nešto slično, već isključivo pratimo i predstavljamo naše stavove i ono kako mi razmišljamo. Smatramo da je naša komedija, komedija sa stavom. Zbog toga vjerovatno teže možemo da dobijemo više prostora na televiziji, jer je to sigurno najbolji način da dođete do šire mase i da se vaš glas čuje.
Vaše predstave ukazuju na društveno-političke probleme u BiH. Da li ste ikad imali problema sa ljudima koje ste u svojim skečevima spominjali?
– Iskreno, nije bilo problema. Čak mislimo da ti ljudi ne obraćaju pažnju na nas, a bilo bi dobro da obraćaju pažnju. Oni koje mi kritikujemo nemaju problema o kojima mi govorimo, oni samo stvaraju te probleme. Dobro za nas je to što su oni tako ažurni u stvaranju tih problema pa mi nemamo problem sa inspiracijom. Smatram da su nam političari, koji su naša najčešća tema, direktna konkurencija jer nema boljih komičara od političara, s tim što za razliku od nas oni imaju odlične honorare za svoje nastupe, imaju udarne termine na televiziji, i što je možda najgore, imaju publiku. To što oni izvode okarakterisao bih tragi-komedijom. Smiješni jesu ti njihovi nastupi, ali nažalost posljedice tih njihovih nastupa su tragične.
Može li se živjeti od posla kojim se bavite?
– Teško. Ovaj posao nije profitabilan. U današnje vrijeme kod nas se ne cijeni bilo kakav rad, a kamoli ova vrsta posla. Obično vas posmatraju kao nekog komičara koji na sceni zasmijava ljude, popije koje pivo, i misle da je sve to tako jednostavno i lako. A u suštini ne znaju koliko je to težak posao. Svaki novi nastup više od polovine tog mora biti novi materijal jer neće se ljudi smijati starim forama. Veliki broj onih koji vas zovu da nastupate kod njih smatraju da je to tako lako, da treba da dođemo, zabavimo se, a rijetko ko od njih zna koliko je to težak posao. U BiH nemamo razvijenu komičarsku scenu.
Liječimo dušu
Da li je smijeh zaista lijek?
– Sve se nekako da lakše podnijeti uz humor. Vidimo i po nama kada izađemo na scenu i nasmijemo ljude nekako je i nama lakše, a onda sigurno i publici koja nas sluša. Gotovo uvijek jedva čekam svaki naš sljedeći nastup jer je to prilika da iz sebe izbacim svu neku negativnu energiju koja se u svakodnevici nakupi. Nastup doživljavam kao relaksaciju i lijek za dušu. Svakom poručujemo da obavezno jednom mjesečno uzme “dozu Sirotanovića”.
Koliko je teško nasmijati ljude?
– Čini mi se da je to danas posebno težak zadatak jer ljudi su generalno opterećeni životnim problemima, bore se za egzistenciju, žive u bijedi i siromaštvu… U takvim uslovima logično je da nikom nije do smijeha. Baš zbog toga naš zadatak je zahtjevniji i teži, pa ukoliko u tome uspijemo i mi smo zadovoljni i sretni. A da bi nasmijao ljude nije dovoljno ispričati vic ili tome slično, potrebno je znanje, umijeće, intelekt i svašta nešto. Stoga, biti duhovit nije nimalo lako i smatram da je duhovitost jedna od najvećih vrlina. Komičar kada uspije da nasmije ljude osjeća se kao ljekar koji je uspješno izliječio bolesnika od neke bolesti. Eto, i mi smo neki ljekari, liječimo dušu.
Hoćemo li imati priliku da vas uskoro slušamo u glavnom gradu BiH?
– Nadam da ćemo imati priliku u skorije vrijeme nastupamo u Sarajevu. Često smo mi u Sarajevu, imamo dobru saradnju sa Magacin Kabareom kod kojih smo česti gosti. Rado se odazovemo pozivu da nastupamo.
Mladi su pasivni i nezainteresovani
Kao mladi ljudi koji se već dugo bave poslom koji vole, šta biste poručili omladini u našoj državi?
– Bježite, djeco, odavdje! Šalim se, naravno. Pa, svakako bilo bi dobro da se svaki čovjek bavi poslom koji voli, ali u današnje vrijeme kada je vrlo teško doći do bilo kakvog, malo je suludo govoriti o tome. Imati kakav god posao danas je premija za svakog mladog čovjeka. Činjenica je da su mladi kod nas dosta pasivni i nezainteresovani, teško im je da se pokrenu, i to je ono što je neophodno mijenjati.
