Pejaković je jedan od najzanačajnijih kantautora svog vremena. Njegov stvaralački opus broji 30-ak albuma, veliki broj hitova od kojih su najpoznatiji „Ove noći jedna žena mirno spava“ i „Čerge“. Zanimljiv podatak je i da mu je Kornelije Kovač nudio pjesmu „Pjevam danju, pjevam noću“, koja je kasnije postala jedan od najvećih hitova Zdravka Čolića.
Pjesmu „Čerge“ Pejaković je objavio 1970. godine, dok je bio član grupe „Zlatni akordi“ na singl ploči. Bio je član i „Korni grupe“, stoga i ne čudi njegova tijesna saradnja sa Kornelijem Kovačem.
„Čerge“ nije klasična pop pjesma. Daleko od toga. Karakteriše je neobičan spoj nekoliko različitih melosa. Uvodni i završni taktovi pjesme neodoljivo podsjećaju na grčki Sirtaki kroz koji je provučen romski muzički senzibilitet. Pjesma donosi sliku zaboravljenog čovjeka u hladnoj noći koji shrvan sudbinskim porazima, posmatra kako pored njega prolaze ciganske čerge. Količinu njegove usamljenosti najbolje simbolizira čaša, koja je, kao i on, potpuno prazna. U toj sveopštoj samoći jedina stvar koja mu pravi društvo je violina koja „guši njegov bol“. Na kraju, što zbog samoće, što zbog hladnoće, skončava njegov samački život. Pejaković je autor i stihova i muzike, što potvrđuje autobiografske momente u ovoj pjesmi.
Jednom prilikom je to i sam potvrdio:
– Atmosfera u kojoj je nastala pjesma „Čerge“ vraća nas u jednu zimsku snježnu noć, koja je počela ludim provodom pored Osijeka, na proslavi jednog od naših rođendana, s puno ciganske muzike i veselja, a završila je povratkom kući četiri kilometra do Osijeka, pješice. U jednom trenutku ja sam se pokliznuo na toj poledici i pao u jarak. Moje veselo društvo to nije ni primijetilo i nastavili su dalje pjevajući. Ostao sam u jarku, snijeg je padao po meni, a glava je bila puna ciganske muzike. U tom trenutku osjećao sam se sam i napušten od cijelog svijeta. I pjesma je samo izašla iz mene. Kad sam se nekako, sam, iskobeljao i došao ujutro kući, uzeo sam gitaru i u jednom dahu odsvirao „Čerge“.
Bezvremenske pjesme nastaju na taj način. Spontano, neusiljeno, gotovo slučajno. Osim barijere vremena pjesma „Čerge“ je preskočila i geografske granice. Prevedena je na francuski i španski jezik. I sama samoća je takva. Bez granica vremena, prostora, melosa…
