Kada nam je prva balkanska muška pjevačica Mirnes Kubat Vanilla poslala jednu svoju fotografiju nismo mogli odoljeti a da ne upitamo da li se radi o šminki ili opet o malo „grubljem seksu“. Međutim iz odgovora kojeg smo dobili vidi se da za šaljive komentare nema mjesta.
Naime, u četvrtak navečer ova kontroverzna osoba, u visočkom naselju Donje Moštre, napadnuta je od jedne grupe mladića.
– Zatečena sam ovakvim postupkom – kaže Mirnes Kubat Vanilla te nastavlja:
– Četvorica mladića su me presrela i bukvalno napali bez ikakvog razloga. Pored batinjanja vrijeđali su me i na druge načine, nazivali pederom, tranđom, razbili mi telefon… Od batina oko mi se bilo zatvorilo a o drugim modrcama po tijelu da ne pričam.
Možda su uvrijeđeni zbog neuzvraćene ljubavi?
– Ne bih rekla. Nije ih interesovao ni novac, ni sex. Išli su samo sa namjerom da mi nanesu povrede. Ono što me posebno boli jeste to da su brojni prolaznici vidjeli šta mi se dešava ali niko, ama baš niko, nije pokušao da me zaštiti. Tražila sam da neko od njih pozove policiju. Oglušili su se na moje zahtjeve. Njihov komentar je bio da sam ja to zaslužila. Čime, pitam se? Ne mogu da vjerujem kako ljudi mrze osobe ovakve kao ja. A ja samo živim svoj život, onako kako želim. Očito da ljudi ovdje ne vole vidjeti druge kad sretni i zadovoljni prođu ulicom.
Gdje se desio taj incident?
– Napadnuta sam u visočkom naselju Donje Moštre. Saznala sam da je jedan od napadača sin jednog, vrlo cijenjenog hadži-efendije u Moštru. Eto kao efendija je moralna figura ovog društva, ali izgleda da je u odgoju djece zakazo ili odgaja islamskog ektremistu da mrzi i ubija sve druge i drugačije. Više se ne osjećam sigurno. Ne smijem hodati gradom. Do sad sam na sve prijetnje gledala kao na šale ali izgleda da sam mnogima, bez razloga, postala trn u oku. Nikako ne mogu dokučiti psihu tih ljudi koji imaju želju nekoga povrijediti samo što je drugačiji. Ne znam kakvo je to vrijeme došlo. Više nisam sigurna ni u svom rodnom gradu. Strahujem da se sličan incident opet ne ponovi te da mi od nanesenih povreda ne ostanu ožiljci po licu. Ovakvi kao ja nemaju nikakvu zaštitu. Organi reda samo su ismijali situaciju u kojoj sam se našla. Prosto ne vjeruju da sam bila podvrgnuta fizičkom maltretiranju. I pored plavog oka i rasječenih usana trebaju im drugi dokazi da sam uistinu napadnuta.
