Pri pomeni Breze nezaobilazna asocijacija je na rudarskog udarnika Aliju Sirotanovića, naturšićka Zaima Muzaferiju i Božu Bunjevca, te sjajnog pisca, pjesnika, tekstopisca Ibrahima Dedića. Ljudi koji su ostavili trajni pečat u ovom malom gradiću. Brezanin Ibrahim Dedić je veći dio života proveo u rudarskom oknu. No, taj teški tamni vilajet jame nije mu oduzeo ni sputao umjetničku dušu.
Nije mu oduzeo ljepotu i zdušnost izvornosti koju je pretakao na papir. Sve onako kako je to vidjelo njegovo oko i osjetila duša. Pisao i ostavio iza sebe bezbroj bilješki. Kažu stotinjak knjiga može se naštampati, proze, poezije, memoara, priča iz života, tekstova za pjesme u kojima je stočio bosansku tradiciju.
Ibrahim Dedić već od 59. godine počinje pisati za pjevače. Za sjajnog sevdaliju Šerifa Manku napisao je pjesmu „Hasanova djeca zaplakala“ koju je komponovao Jovica Petković, a koja je bila hit tog doba. Snimale se pjesme na njegove tekstove, a on bio čest gost u TV emisijama. Plaćali mu da gostuje i da kazuje o sevdahu. A imali su i zašto.
Naime, uz svo svoje napisano bogatstvo potpisuje se i ispod pjesme „Ne klepeći nanulama“. Zapravo, prva verzija koju je on 64. godine napisao za Huseina Kurtagića koji ju je i komponovao i ispjevao naslovljena je „Ne klepeći papučama“. Jedno vrijeme pjesma je bila zaboravljena u arhivu, a onda iz planinarskih domova gdje se uz gitaru pjevala po ko zna koliko puta „spustila“ u grad i zaplijenila i staro i mlado. Pjevali je i omladinci na akcijama i radnici, domaćice. Pjevala se i u kafanama, uz akšamluk, uz sve prigode. Pogađala i tužne i vesele duše.
Nedugo zatim pjesmu presnimava 80. godine za „Sarajevo disk“ Vukosav Govedarica i daje joj naziv „Ne klepeći nanulama“. Sporno je bilo slovo „p“ koje toncima nije odgovaralo iz tehničkih razloga. Pjesma je postala mega hit, a sve bez Ibrahimovog pristanka. Počeli je svi snimati, kazivao je Dedić dodavši da su svi mislili da će im krenuti kao Kurtagiću. A po njemu Huso je otpjevao pjesmu najljepše. Snimili je i Tozovac i Nedžad Salković, Aleksandra Kovač, „Zabranjeno pušenje“, Mirza Selimović… a obrađena je u šezdesetak varijanti.
U ratnom periodu Ibrahim Dedić piše najljepše patriotske pjesme. Jednu od takvih je napisao za Zekerijaha Đezića „Ne daj se Bosno“ na koju je muziku i aranžman raspisao Omer Pobrić. U poratnom periodu Ibro je radio u miru. Često bi kazao kako mu je najmilije što ljudi ne znaju da je on taj čuveni autor. Nije više želio dati svoje pjesme badave poučen iskustvom davanja pjesama bez novca. Davanja svojih dragulja, svoje osjećajnosti, književno lirsku ljepotu, ljubav, tradiciju, simboliku koju je zapisivao na jedinstven način. Od njegove pjesme može se slika naslikati. Slika toplih boja, vjerna i prirodna.
Tako je napisao pjesmu o prelijepoj ciganki zbog koje je Salko ubio oca bega jer mu je branio da oženi Munta, kako je i naslovljena numera, a koju je ispjevao Nezir Muratović Bega. Opasnu igru ljubavi koja datira iz turskog vakta vjerno je prenio u pjesmu Dedić od sirovog materijal zvanog istinita priča.
Svoj arhiv ostavio je u amanet svojoj djeci. Pred smrt je ovaj vrsni sevdalija napisao pjesmu za sebe „Jesenja elegija“. U njoj kaže, između ostalog Ibrahim Dedić, „kako jesen života lebdi i da će sreća otići pod busijen“, pa na kraju dodaje „a srce bi htjelo, al’ nafaka slaba“. Ovaj ljudski kraj su i njegove kolege pročitale, između ostalih njegovih djela, u „Noći sevdaha“ 2011. godine u brezanskom „Radničkom domu“ kada su se i prisjetili Ibrahima, autora lijepih narodnih pisama pjesama.
Pun pogodak za Nedžada Salkovića
Nedžad Salković je pjesmu „Ne klepeći nanulama“ snimio uz aranžman i orkestar Svetomira Šešića koja se našla na njegovoj LP ploči koju je 90. štampao RTB. Prodata je u velikom tiražu i to je bio pun pogodak za Nedžada uz sve ostale njegove hitove.
Pjesmu posthumno poklonio Aliji Sirotanoviću
Sjajnu biografsku priču Ibrahim Dedić je poklonio posthumno, kako je rekao, legendi za vijeke vjekova i dobričini Aliji Sirotanoviću. Udarniku i heroju rada koji je oborio rekord u iskopavanju ugljena koji je nosio do tada Aleksej Staharov. A na kraju napisao „nek’ ti je rahmet Alija golemi, beskrajni žele ti tvoji rudari“.
Nije se dao prodati
Novčani moćnici su ga često kontaktirali. Iz Tuzle je dobio ponudu da proda za objavu jednu od svojih knjiga za 10.000 maraka, ali da s njom više nema ništa. „Da „peru“ pare, e ja svoj obraz ne dam ni za kakve pare ovoga svijeta“, bio je njegov odgovor.
Papuče zamijenili nanulama
Vukosav Govedarica snimio je pjesmu bez konsultacije i plaćanja Ibrahimu. No, to njega nije naročito pogodilo. Ono što je njemu najviše zasmetalo je promjena naziva pjesme. Mjesto papuče on je naslovio nanule. Pa onda je pojasnio Ibrahim riječima „pa zar je prirodno da se na čardak ide u nanulama, a ne u papučama?“
