Ispred jednog beogradskog splava, gdje je pjevala Dara Bubamara se, po starom dobrom običaju, hvalila.
Između ostalog, naglasila je da je ništa u životu ne moeže pomjeriti. U tom trenu je puhnuo jak vjetar, kako samo zna u Beogradu, koji je sa sobom nosio razne limenke, plastične kese i papire da je bukvalno odskočila u stranu, pala i ugruhala se.
Neko kasnije prokomentarisa da je ipak nešto može pomjeriti i da nije baš onako kako ona kaže. Kada viša sila “zagrmi”, tu nema pomoći. Vjerovatno je Dara tek sada postala svjesna toga.
