Malcolm Little ili Malcolm X, borac za prava crnaca. Malcolm X, rođen kao Malcolm Little (El-Hadž Malik El-Shabaz), afroamerički musliman i borac za prava crnaca rođen je u Omahi, Nebraska, SAD, 19. maja 1925. godine. Godine 1952. pušten je iz zatvora i nešto kasnije pridružio se pokretu Nacija Islama (Nation of Islam). Nedugo nakon što je postao član Nacije islama promijenio je svoje prezime u X. Početkom šezdesetih podižu se tenzije između Malcolma i pojedinih vođa Nacije, najprije zbog Malcolmove popularnosti i utjecaja koji je imao na mase. Sukob će najprije eskalirati nakon Kenedijevog ubistva koga je Malcolm nazvao samo produktom američkog sistema.
Jaz sa Nacijom islama produbio se nakon zabrane od 90 dana javnog nastupanja. Konačan razlaz desit će se u martu 1964. godine nakon čega Malcolm osniva „Muslim Mosque Inc.” i nereligijsku Organizaciju afričko-američkog jedinstva.
Nakon istupanja iz nacije Malcolm napušta neke prijašnje stavove zastupajući ideju crnačkog nacionalizma, izrazivši želju da sarađuje sa ostalim borcima za ljudska prava u Americi. Između 13. i 14. aprila iste godine obavlja Hadž doživivši duhovni preporod koji će napraviti značajne promjene u njegovim dotadašnjim stavovima spram borbe za prava crnaca, pitanjima međurasnih odnosa i općenito prema shvatanju islama te ga potaći da svom imenu doda „Hadž” nakon čega u islamskom svijetu postaje poznat kao El Hadž Malik El-Shabazz. Tokom ovoga putovanja Malkolm X ostvario je brojne kontakte u nastojanjima za internacionalizacijom borbe američkih crnaca. Zbog iskustva duhovnog preporoda kojim sam blagoslovljen za vrijeme moga hodočašća u Meku obavezujem se da neću više iznositi takve optužbe.
Hodočašće u Mekku uvjerilo me je da Američki bijelci možda mogu biti izliječeni od raširenog opsesivnog rasizma koji će uništiti ovu zemlju. U budućnosti namjeravam biti oprezan u osuđivanju nekoga prije nego što se dokaže da je kriv. Nisam rasist i ne podržavam niti jednu doktrinu rasizma. Iskreno i otvoreno mogu izjaviti da ne želim ništa do slobode, pravde, jednakosti i ostvarenja sreće za sve ljude. Moja najveća briga su ljudi kojima pripadam, afroamerikanci, zato što smo, više nego bilo ko drugi bili lišeni ovih neotuđivih prava”. Nakon obavljenog Hadža, 20. aprila 1964. Malcolm X iz Džedde šalje pismo u kojem kaže:
-Nikada nisam bio svjedokom takvog iskrenog gostoprimstva i neodoljivog duha pravoga bratstva kao što vlada među ljudima svih boja i rasa ovdje u staroj, Svetoj zemlji, domu Ibrahima, Muhammeda i svih ostalih Poslanika iz Svetih spisa. Protekle sedmice bio sam potpuno bez riječi, očaran ljubaznošću svuda oko sebe pokazanoj od ljudi svih boja kože. Sinoć, 19. aprila, bio sam blagoslovljen da posjetim sveti grad Mekku i da ispunim „Umru” moga hodočašća. Allahovom voljom krenuću na Minu sutra, 21. aprila, i vratiti se u Mekku da izgovorim svoje molitve sa brda Arefat u utorak, 22. aprila. Mina je oko 20 milja od Mekke.
-Napravio sedam krugova oko Kabe, predvođen mladim Mutawifom Muhamedom. Popio sam vode sa izvora Zem Zem i trčao između brda Safe i Merve. Bile su desetine hiljada hodočasnika iz cijeloga svijeta, svih boja, od plavokosih do crnih afrikanaca, ali svi su oni učestvovali zajedno u istim obredima pokazujući duh bratstva i zajedništva za koje nisam mislio da su mogući između bijelaca i nebijelaca, vođen mojim američkim iskustvom, prenosi magazinplus.eu.
Amerika mora razumjeti islam zato što je ovo jedina religija koja briše rasne probleme iz svoga društva. Za vrijeme putovanja muslimanskim svijetom, sreo sam, pričao i čak objedovao sa ljudima koji bi se smatrali bijelcima u Americi, ali vjera islama u njihovim srcima izbrisala je ono rasno „bijeli” u njihovim umovima. Oni održavaju nepatvoreno i istinsko bratstvo sa drugim ljudima neovisno o njihovoj boji kože. Prije nego što dopusti sebi da bude razorena „rakom rasizma” Amerika bi se trebala bolje upoznati sa filozofijom islama, religije koja je već oblikovala ljude različitih boja u jednu nepreglednu porodicu, naciju islamskog bratstva koja nadilazi sve prepreke i proteže se na sve istočne zemlje zemaljske kugle. Bijelci kao i nebijelci koji su prigrlili islam postali su drugi ljudi. Jeo sam iz iste posude sa ljudima čije su oči bile plave, kosa plava a koža bijela, od Kajra do Džedde i u samom svetom gradu Mekki, osjetio sam istu iskrenost u riječima i djelima ovih „bijelih” muslimana kao što sam je osjetio među crnim muslimanima iz Nigerije, Sudana i Gane.
Pravi islam briše rasizam zato što ljudi svih rasa, prihvativši njegove religijske principe i klanjajući se pred Bogom, Allahom, automatski prihvataju jedni druge kao braću i sestre bez obzira na njihov izgled i boju kože. Iskustvo hodočašća mnogo me naučilo i svaki sat proveden u Svetoj zemlji više mi otvara oči. Ako islam može usaditi duh istinskog bratstva u srca bijelaca koje sam sreo ovdje u zemlji Poslanika, svakako može odagnati „rak rasizma” iz srca američkih bijelaca i možda sačuvati Ameriku od prijeteće rasističke katastrofe…”. Atentat na Malcolma izvršen je 21. februara 1965. godine za vrijeme održavanja skupa Organizacije afričko-američkog jedinsva na Menhetnu.
Trojica napadača (članova Nacije islama) su iskoristila svađu i pometnju među masom ispalivši 21 hitac u Malcolma. Od zadobivenih rana preselio je neposredno nakon dolaska u bolnicu.
Shvatanje islama kod Malcolma X-a trebamo najprije gledati kao idejnu vodilju, stav i način borbe, u teškim okolnostima segregacije u kojoj su se američki crnci nalazili, o čemu ilustrativno govori njegova izjava data u govoru od 12. decembra 1964. u Njujorku: „Nema ništa u našoj knjizi, Kur'anu, što nas uči da patimo mirno. Naša religija nas uči da budemo inteligentni. Budi miroljubiv, budi uljudan, poštuj zakon, poštuj svakoga; ali ako neko digne svoju ruku na tebe – pošalji ga na groblje. To je dobra religija.”