Bojan Vasković, pjevač “Lexington benda” izaziva pažnju ženske publike. Dugo vremena ovaj Sarajlija važi za najpoželjnijeg neženju, a iako ne želi da potvrdi priču da se uskoro ženi, s obzirom na to da će postati otac, o tome se već uveliko priča.
Bojan je počeo karijeru davno, nakon što je stigao u Beogard, propjevao za sebe i svoju dušu, a onda je sve krenulo uzlaznom putanjom. O sebi, kako je biti u vezi sa pjevačicom i tome ko je najveći šaljivdžija u bendu, ali i da li mu je godila titula najpoželjnijeg neženje, govori u narednim redovima.
Moj grad
Koliko imaš vremena da obiđeš Sarajevo?
– Nemam baš onoliko koliko želim. Uvijek nedostaje barem dva dana! Imam tu dosta prijatelja iz djetinjstva, tako da mi uvijek zamjeraju i kažu, trebalo je da se javim. Volim da dođem u Sarajevu, tu sam se rodio, živio dvije godine, a onda otišao u Podgoricu, pa u Beograd. Iako već odavno živim u Beogradu, Sarajevo je moj rodni grad, i tu se nekako najbolje osjećam.
Gdje obično svratiš kad si u Sarajevu?
– Pa, koliko mi vrijeme dozovoli, obiđem sve ulice i prisjetim se djetinjstva. Uglavnom dolazim poslom, tako da sam uvijek zauzet. I Sarajevo i Beograd doživljavam kao svoje gradove, jer sam životno vezan i za jedna i za drugi grad.
Teško si došao do ovoga što imaš danas. Kako je izgledao tvoj put?
– Nedavno je objavljen jedan tekst o meni gdje je kontekst bio takav da sam živio od milostinje, što mi se nije dopalo. Borio sam se i snalazio najbolje kako sam mogao. Takav je bio put, siguran sam, većine mojih kolega. U početku jako teško, dok ne stanete na noge. Danas je to drugačije. Imamo već dosta koncerata, publike, ljudi nas vole i to je važno. Krenuli smo od kafića sa petnaest, pa trideset ljudi, onda su došle velike dvorane i trgovi. To je neki logičan put i ništa nisam preskakao.
Šta misliš koja je tajna pa te žene toliko vole?
– Vjerovatno jer sam visok 190 centimetara (smijeh). Šalim se malo. Na pitanje zašto me žene vole, nemam odgovor. Ne volim da pričam o sebi u superalativima, da se foliram, tako da to moraš da pitaš one dame i djevojke koje dolaze na koncete. One znaju razlog.
Da li ti godi titula najpoželjnijeg neženje?
– Godi, ali je teško onda opravdavati stalno tu titulu. To mi je obaveza velika. Nije lako udovoljiti nekim titulama. Ja sutra mogu da se oženim i da razočaram mnoge.
Kazao si da si bio u vezi sa pjevačicom. Gdje je “puklo”?
– Ja sam džentlmen, pa neću da pominjem ime. To je bilo davno i trajalo je tri godine. Neću da govoirm o kome se radi, a i ta veza je bila jako teška i komplikovana uprkos tome što smo se bavili isitm poslom. Nije išlo, tako da je završila neuspjehom.
Neki kažu da te promijenila popularnost.
– Oni koji me ne poznaju misle tako. Imam i ja nekada dane da nisam baš najbolje raspložen, da sam umoran, pa onda kažu da sam nadobudan, arogantan i šta je znam kakav sve nisam. Nije tako. Uvijek imam strpljenja sa publikom, prijateljima, porodicom.
Šta može da te izbaci iz takta?
– Ljudski bezobrazluk. Odgojen sam tako da poštujem vrijednosti, pravila, ljude i da se prema ljudima ponašam korektno. Takav sam i u poslu i u privatnom životu. Sve druge osobine koje danas ljudi pokazuju me iznerviraju, i jako mi je žao što srećem takve ljude.
Kako ti polazi za rukom da se ne svađaš sa kolegama?
Volim fudbal
– Mi se samo bavimo svojim poslom, tako da me drugi ne zanimaju. Sa svima mogu da se pozdravim, da popričamo, družimo se na snimanjima, srećemo na aerodromima, tako da ja stvarno nemam problema sa bilo kime, a nemam ni želje da se svađam sa kolegama. Svako od nas gradi karijeru na svoj način.
Kako se opuštaš?
– Volim fudbal, jer sam nekada trenirao i bio vrlo uspješan. Provodim vrijeme sa porodicom i prijateljima, tako da se tako najbolje opuštam i pripremam za obaveze.
Roman iz autobusa
Ko je od vas najveći šaljivdžija u bendu?
– Ja. Ovi ostali samo pokušavaju da me prate, ali sam uvijek dobrog rasploženja. To je prava ludnica, mogli bi roman da napišemo šta radimo u kombiju na putovanjima.
