koji donosi i boji svojim glasom i bogati dodatnim muzičkim motivima notno djelo.
Vanna se prisjeća kako je nekada raspjevavala kostur pjesme, demo snimke no, sada kaže da se ne želi miješati u zamisao kompozitora.
-Primjerice kada sam dobila pjesmu „Ako je vrijedilo išta“ autor je otpjevao falsetom a ja sam onda u studiju svojom jačinom i snagom počela da se derem onako da mi oči ispadnu, na šta je on rekao stop. On tako nije zamislio. Umalo me nije izbacio iz studija (smijeh). Pjevanje se prilagođava tekstu. I zaista ono tužan tekst, krvari srce a ja bi na taj govor duše vikala – objašnjavala je kroz smijeh Vanna.
Kod Akija Rahimovskog je već drugačija saradnja sa Husom.
-Hus meni, recimo, pročita tekst koji onako uzgred u hodu mijenja. I onda tup gotov snimak, ulazim u studio i već je to navika da snimam iz prve. Tako se desilo sa pjesmom „Jesen u meni“. Meni je važno da zadovoljim kriterije i pravila, ja zapravo tačno znam šta on ima u glavi, moje je samo da provedem u djelo – kazao je Aki koji zapravo ne samo da zna šta je Husu u glavi nego naslućuje sve njegove potencijalne namjere oko jedne pjesme, isto kao što Brka gitarista zna kako i gdje da odsvira solo na gitari.
-Istina da autor dozvoljava impovizaciju, ali treba se znati kud i kako vodi i koliku moć ima taj dio svirke ili pjevanja. To vam je kao kad nacrtanu sliku bojite bojama. Znači odabir boja je mnogo važan i ako je on ispravan onda sve funkcionira – govori Hus.
