Pjesme Angela Dimova tihog, nenametljivog ali sjajnog interpretatora pamte generacije 70-tih pa na ovamo. Miljenik kolega i zaljubljenika njegove pjesme, pa i onih kojima se pjesma dopadne na prvo slušanje, a izvođač im nepoznat. Jer on ne voli da se previše eksponira.
U Negotinu kraj Vardara Angel Dimov je rođen 1953. godine. Podneblju poznatom po dobroj muzici i muzikalnom narodu. Angel ne završivši srednje obrazovanje u Skoplju, uz oca muzičara počeo je tezgariti na raznim veseljima širom Makedonije. Kada je dobio prvu gitaru odlazi i na takmičenje „Zlatni mikrofon“ i „Mikrofon je vaš“, što mu je otvorilo muzičke puteve za dalje. Započinje saradnju sa ansamblom „Beograd“ ‘69. godine gdje je svirao bas gitaru, a kasnije počeo i da pjeva. Po povratku sa odsluženja vojnog roka formira vlastiti orkestar i počinje pjevati na Ibarskoj magistrali gdje su u to doba u svakoj od kafana pjevali neki od sadašnjih velikih zvijezda.
U jednom od tih objekata gdje je nastupao postao je i „meta“ čuvenom Buci Jovanoviću, autorskom uzoru mnogih pjevača, pa i Angelu. Desi se da je jedne noći u kafanu gdje je on pjevao došla ekipa: Tozovac, Lepa, Šaban pa i Buca te direktor PGP-a Doca Ivanković. Kaže da su mu se noge odsijekle jer tada su se cijenile i poštovale starije kolege. Svratili sa neke turneje u kafanu. Ta noć bila je sudbonosna za Dimova. Dobio je poziv za snimanje pjesme sa kojom je te ‘78. godine nastupio na „Ilidžanskom festivalu“. Njegova takmičarska pjesma „Dva prstena“ postala je hitom.
Još jednu veliku stvar pamtiće dugo Angel jer mu je to noći Šerbo pružio ruku i čestitao na interpretaciji. Uslijedio je niz antologijskih pjesama jer godinu kasnije snima još jedan neprolazni hit, kompoziciju „Jedna priča o nama“. U svojoj zavidnoj i bogatoj pjevačkoj karijeri dobio je i veliku naklonost publike, omiljen izvođač sa pjesmama „Ženo moja moje milovanje“, „Još uvijek se zoveš mojom“, „Za oči tvoje“, „Plavuša“, „Volela si karanfile bele“, „Dolazim ti majko“, „Kud me vodiš živote jedini“, „Ja živim život bez života“…
Uz longplejke i CD-ove našao se i album „Novi makedonski pesni“. Slavuj sa Vardara, kako su ga nazivali decenijama grije srce muzičkih sladokusaca. Ali, kako je u penziji voli kafanu gdje se osjeti svaki uzdah tuge i uživanja jer kafana je, kaže, domaća zadaća za sve pjevače. On je počinjao kada se narod nije dao prevariti. I sada se ponekad pojavi u medijima, ponekad nešto snimi jer slike i slova omota njegovih ploča su izblijedile kao stari spomenar. No, pjesme koje nose živjet će dugo. Pjesme koje imaju prepoznatljiv glas, stil i dušu a to se izbrisati ne da.
Posuđivao pantalone
Prvi put na takmičenje otišao je u pozajmljenim pantalonama i obući. Pamtit će, kaže, pantalone sa pokvarenim rajfešlusom koji je pričvrstio zihericom jer bilo je to vrijeme siromaštva, ali bogate duše i nauma. Uživalo se u sitnicama, a to bogatstvo sada fali čovjeku, govori Angel.
Nema studija za njegov manir
Želja mu je da snimi još jedan album kako je nekada snimao u tom starom maniru. No, sada ima, kaže Angel, bezbroj studija ali nema starih majstora kakve traži muzika koju on pjeva.
Svirao sa Sinanom Sakićem
Sredinom 70-tih svirao je sa Sinanom Sakićem koji ga je prije dvije-tri godine zvao da pjeva na Loznici na otvorenju restorana njegovog prijatelja. Testirao sam ga, kaže Angel, u želji da saznam da li se sjeća kada smo se prvi put vidjeli. A on kao iz topa kaže: „Kako da se ne sjećam, ja sam „lupao“ a ti „tandrljao“ u Leskovcu“.
Na otvorenju restorana beogradskih „Bazena“ čuo je da pjeva Šemsa Suljaković. I došao kao bez duše. Veli ima neki rođendan, ali nije mogao da ne dođe da proćaska sa kolegicom sa kojom je, kako reče, suznih očiju otpjevao veliki broj gostovanja i nastupa.
