Dragana je odrasla u malom selu vrijednih i poštenih ljudi, u Kasidolu, u sedmočlanoj porodici, s pradjedom, bakom, djedom, mamom, tatom i sestrom.
Beskrajno je zahvalna na ljubavi i poštenju kao najvećim vrijednostima koje je iz porodice ponijela. Slavna folk pjevačica je u djetinjstvu preživjela tešku operaciju zbog koje je sanjala košmare, a njen kum je u tome vidio znak da će postati nešto posebno.
– Kad pomislim na djetinjstvo, sjetim se mirisa ljeta, oštre zime, snijega, voćnjaka u cvjetu s proljeća. Imala sam godinu dana kada su mi primijetili iščašene kukove. U ono vrijeme to je bio veliki problem. Bila sam pred operacijom s malim izgledima na uspjeh, takva djeca ostajala su s kraćom nogom. Roditelji su mi bili očajni, majka je mnogo plakala. Bila je tragedija imati žensko dijete koje neće moći lijepo da hoda. Naš stari kum joj je rekao: „Nemoj da plačeš, to dijete će biti nešto posebno.“
Do druge godine bila sam po bolnicama, dugo u gipsu, na terapijama, odvojena od majke jer joj nisu dozvoljavali da bude sa mnom. To je veliki grijeh prema djeci što nisu s majkom dok leže u bolnici bespomoćna. Za mene je to bila strašna trauma, dugo sam se plašila bolnice, imala sam noćne more. Košmarni snovi potrajali su do tinejdžerskih dana. Budila sam se u strahu vrišteći. Kada sam jednom prohodala kako treba, nisu mogli da me zaustave, da me natjeraju da sjedem da jedem. Bila sam izrazito nemirno dijete. Znala sam da odem biciklom i da se ne vratim čitavo popodne. I onda sam se odjednom, negdje u sedmom razredu osnovne škole, promijenila, smirila, prosto mi je bilo neprijatno da budem nemirna. Kasnije se ispostavilo da je naš kum ispao dobar prorok – ispričala je Dragana Mirković jednom prilikom za Blic ženu.