Generacije su odrasle uz pjesme Olivera Mandića. A njega bukvalno tri decenije nije bilo na muzičkoj sceni. Čak svih tih 30 godina imao je i medijsku pauzu i onda, tek tako, pojavljuje se sa pitanjem da li neko uopšte zna za njega. Možda, rekli bi mi, mlađe generacije neće baš znati ko je izvođač pjesama koje ni na tren nisu zastarile kao što su “Dođe mi da vrisnem tvoje ime”, “Muko moja”, “Pitaju me pitaju oko moje”, “Bobane vrati se”…
No, one srednje generacije će zasigurno prepoznati taj nesvakidašnji dobar vokal Olivera Mandića. Njegove pjesme se pjevaju i danas. To je i razlog da će nakon tolike duge pauze ponovo stati na scenu i sa sobom donijeti jednu novu numeru s kojom će počastiti svoje poklonike. To će biti jednostavno jedan od načina da se oduži vjernoj publici. Vrsni menadžeri planiraju moguća i dva koncerta u beogradskoj Areni napraviti sa ovim pjevačem.
Ni on sam na sve to ne gleda pesimistički pa kaže da neke od njegovih pjesama se nikada nisu vrtile na radio talasima, a postajale su evergrini. Jednostavno, njega je cijelu njegovu karijeru publika pratila i voljela slušati po inerciji. I to je velika stvar. A on, s druge strane, kaže da je oduvijek volio pjesme Kornelija Kovača i “Indexa” koji su mu bili i ostali uzori u muzici. Svakako da se nada dobrom ishodu svojih nastupa koji bi ujedno i bili dostojanstven oproštaj od muzike jer bi se najvjerovatnije posvetio samo autorskom radu.
