Bh. estradna dama Subhija Šehović rado je pristala popiti kafu sa nama. Subhija je godinama plijenila pažnju, kako svojom izuzetnom interpretacijom tako i stastom na kojem su joj, godinama, mnogi i pozavidjeli. No, glas je bio uvijek u prvom planu, a to da je voljela, kako tada tako i sada, lijepo izgledati, to je evidentno.
Vi ste, i u ono vrijeme, uvijek imali diskretni dekolte, bez čega je danas nezamislivo baviti se pjevačkim poslom…
– Istina, uvijek sam imala taj dekolte. Nastojala sam biti atraktivna, ali u granicama ukusa i mjere. Nikada nisam bila vulgarno obučena niti prenapadno. Istina, tada je glas bio na prvom mjestu, ali morao si biti lijepo i obučen. I danas vodim brigu o tome iako sve manje nastupam. Neka mladi rade…
Jeste li imali ikada problema zbog tog izazovnijeg odjevanja?
– Nikada. Bilja Jevtić i ja smo uvijek bile, ako mogu tako reći, dekoltirane jer smo imale šta i pokazati. Tako je i dan danas.
A jeste li, zahvaljujući izgledu, ipak imali neke protekcije?
– Ma kakvi. Uvijek sam vodila računa da ne osramotim svoju porodicu. I prije su pjevačice stavljale vatu u grudnjake (smijeh). Sada, doduše imaju takvi grudnjaci da im grudi izgledaju kao njihove prave.
No, ipak, glas je bio presudan.
– Naravno. Prošla sam sve audicije. Solista sam RTVSA, što je mnogo cjenjenije nego oni pjevači koji su samo snimali ploče. Oni, jednostavno, nisu mogli proći audicije. Mi smo snimali uživo, sa orkestrom i tada niko nije mogao proći ko nije znao da pjeva. Mene je bilo sramota pogriješiti pred jednim Šerbom, Jovicom Petkovićem. Te pjesme ipak ostaju vječne.
Ali, sigurno da nemate ništa protiv pjevačica koje se danas skidaju?
– Nemam ništa protiv, posebno ako je estetski lijepo, a stoji im sve dok su mlade. I nek nose. Ipak, i sada bi trebao biti glas na prvom mjestu, pa onda stas jer samo sa stasom je kratkotrajnog vijeka, pojave se na blic i onda nestanu. Bitno je imati i jedno i drugo.
Jeli se i tada, da bi se uspjelo, moralo krenuti iz Beograda?
– Nije. Položila sam doduše i ja audiciju radio Beograda, ali nisam otišla tamo da živim. Imala sam malo dijete, uporedo radila a i pjevala. Imam tri diplome, trgovačku, scenografsko-daktilografsku i Višu komercijalnu. Radila sam, a pjevanje mi je bilo kao hobi. Imam 17 godina radnog staža. U Sarajevo sam došla s djetetom od godinu dana i sa jednom torbom i hvala Bogu, uspjela sam, u životu. Postigla sam sve što sam željela, sve može kada se čovjek dobro organizuje
Jeste li zbog svog izgleda imali problema sa ljubomornim kolegicama?
– Jesam, kako da ne. No, nisam obraćala na to pažnju. Imala sam svoj cilj i pravac. Uvijek je bilo ljubomore. Hvala Bogu, sve što sam zacrtala, to sam i postigla. Tek kada sam stekla tu neku materijalnu sigurnost, dala sam otkaz na poslu u UPI-ju. Uspjela sam iškolovati sina, izvesti ga na pravi put, i to je nešto čime se svaka majka ponosi.
Čudi me da se niste više nikada udali?
– Imala sam ja bračnih ponuda, ali mene to nije interesovalo. Imam ih i dan danas. Ali, nisam htjela zbog djeteta. Nisam željela da moje dijete ima očuha, jer bi kad-tad tu došlo do neke razmirice. Jednostavno, nije bilo suđeno. Ali, nikada se ne zna. Istina, teško je čovjeku samom, ali… Imam jednog prijatelji s kojim se godinama družim i to mi je dovoljno.
Pa, kako provodite dane?
– Uživam. Idem u pozorište, na koncerte, održim neki nastup… Poslije toliko godina rada, sada mirno živim, sadim cvijeće, igram se s macama…
