Neutješni Oliverov prijatelj dodao je da je velika stvar biti toliko uvjerljiv da pjesmu izneseš kao svoju. Taj izbor, kaže, koji je Oliver sebi odabrao da budu njegove pjesme čini najvažniji dio muzike.
–Sigurno ima barem 40 fantastičnih. Puno ih je meni dragih, a najdraže su mi iz faze kad je bio hrabar. Za to ga je publika uvijek nagrađivala. S pjesmama poput „Galeb i ja“, „Magdalena“, „Podsjeti me što to bješe ljubav“. „Galeb“ nema refren, ni u jednom trenutku ništa se ne ponavlja. Nema refrena za koji ćeš se uhvatiti, priča ide od ‘a’ do ‘b’, i ako nisi sve odslušao, ne znaš o čemu je riječ – priča Džiboni.
Najbolju pjesmaricu ovih prostora, govori, imaju „Bijelo dugme“ i Oliver. Mogao mu je prijatelj napraviti dva koncerta za redom a da ne ponovi ni jednu pjesmu i da bude senzacionalno. A o Oliveru kao prijatelju i saradniku kaže: To je isto!
–Bio je jako jednostavan, nikad ništa nije komplikovao. Imao je osobinu koju nikad nisam sreo, a to je da mu ni jedna rečenica nije počinjala s ‘ja’. Nikad nije rekao da je imao super koncert nego ‘imali smo koncert, tamo je bilo super, publika je super pjevala’. Spomenuo bi i ko je bio gost ali nije stavljao sebe u prvi plan. Kao da je to bio koncert na kojem je on bio inspicijent. Kao da nismo došli zbog njega, a u stvari smo svi tamo zbog njega. Nema on ego, taštinu, to kod njega živi na nekoj drugoj adresi. Njegov opus je puno važniji nego što smo mu dali do znanja – tužan je Džiboni.
