Zastavnik JNA Dragan Turudić podijelio je javnost Jugoslavije pucnjem u obijača automobila Milorada Jovanovića Izraz „pozajmljivač „ za osobu koja je obijala bravu na autu i odvozila se njime, da ga slupa u nekom jarku ili ostavi kad nestane goriva, uobičajio se kod nas sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Skupih vozila, da se preprodaju preko granice ili rasture za dijelove, nije bilo, najviše su se vozile „fiće“ i „tristaći“. Mladić Milorad Jovanović bio je ono što bi se danas reklo „odranije poznat policiji“. Oko tri ujutru 17. januara 1974. obio je „fiću“ parkiranog u Ulici Tihomira Višnjevca na beogradskoj Zvezdari. Čuvši startovanje motora, vlasnici automobila Dragica i Dragan Turudić (47), zastavnik JNA, skočili su iz sna i pojavili se na prozoru taman na vrijeme da vide kako „pozajmljivač“ udara u auto iza sebe nastojeći da se isparkira. Povikali su na provalnika, a ovaj je, umjesto da pobjegne, izašao iz auta i krenuo ka njima, psujući ih.
Zastavnik je iz ormara uzeo svoj službeni pištolj. Marko Lopušina, čijoj knjizi „Najzagonetnije jugoslovenske ubice“ dugujemo većinu podataka, piše: „Kako je svađa bila sve žešća što se Jovanović više približavao prozoru na prvom spratu, Dragan Turudić ga je sve češće upozoravao da se smiri i da bježi, jer ima pištolj. ‚Pucaj, bre, ako smiješ!‘, uzvratio mu je Milorad Jovanović. I zastavnik je opalio jedan metak u vazduh. ‚Pozajmljivač‘ kola se trgao, povukao se nekoliko koraka natrag, sakrio iza ćoška i zaprijetio: ‚A, majku ti tvoju, imam i ja pištolj, čekaj, sad ću da ti skinem glavu s prozora!‘
Jovanović je tada načinio pokret rukom kao da vadi pištolj iz džepa. Dragica Turudić je vrisnula od straha. Njen muž je u tom momentu pokušao da se povuče s prozora u sobu, povukao je ruku s pištoljem i odjeknuo je pucanj. Zavladala je grobna tišina, a potom se začulo muklo stenjanje i psovke.“ Dragan Turudić je odmah pozvao komšije i miliciju. Predložio je milicionerima da ranjenog svojim kolima preveze u bolnicu, ali su mu ovi rekli da nema potrebe, jer je „samo pogođen u ruku“. Ali, kad je Hitna pomoć stigla, ispostavilo se da je Jovanović pogođen u grudi. Nije stigao živ do VMA, prenosi Kurir. Jugoslovenska javnost se odmah podijelila na one koji su tvrdili da „zastavnik nikako nije trebalo da puca zbog ‚gomile gvožđa‘, već da je trebalo da pusti momka da mu odveze auto kad je vidio da ovaj ne odustaje“, i na one koji su smatrali da je Turudić imao pravo da brani svoje vlasništvo. Godine 1974.
Vojni sud u Beogradu osudio je Dragana Turudića za ubistvo iz nehata na dvije godine zatvora. Poslije žalbi i tužioca i odbrane, Vojni sud je odmjerio istu kaznu, ali je djelo bilo prekvalifikovano kao „ubistvo na mah“.
