Najveća privilegija je raditi ono što voliš. A tu sreću je, kaže nam Ruždija Metanović, imao upravo on. Muzički producent je 35 godina a može na prste jedne ruke izbrojati s kim to s prostora bivše Jugoslavije nije sarađivao. Sve je krenulo početkom 80-tih godina iz hrama kulture – Doma mladih, gdje je radio kao muzički urednik programa.
Porobljeni smo
– Na moju sreću, bio sam dio tima koji su pomagali mladim talentima da dođu na kultnu scenu poput Tife, Elvisa Kurtovića, “Zabranjenog pušenja”, “Crvene jabuke”, “Valentina”, “Plavog orkestra”… Svi su s karijerom krenuli upravo iz Doma mladih. Od strane grada bila je dovedena ekipa kako bi profilirala programe i edukovala mlade kroz kulturne sadržaje. No, danas me tuga uhvati kada vikendom prođem pored Skenderije a svjetla su ugašena – počinje priču za “Express” muzički producent Metanović.
Da li se tada moglo desiti da neki narodnjak zapjeva na ovoj sceni?
– Desila su se dva presedana. Organizirali smo koncert Šabana Šaulića da bi zaradili neke pare, sve je naravno bilo krcato. To se desilo u subotu, a već u ponedjeljak pozvani smo na raport u komitetu. Nemam ništa protiv Šabana, ali on je bio komercijala a onda pravo velika dvorana platiš i pjevaš. Halidu Bešliću sam omogućio u Domu mladih koncert kada je krenuo sa “Dijamantima” i priredili smo divan cjelovečernji koncert. E Sinan Sakić je tu zapjevao na prevaru. Naime, prevario nas je lokalni menadžer a niko u suštini nije znao ko je Sinan, a na tom koncertu je bilo čak pet hiljada ljudi.
A sada se, na sva zvona, najavljuje nastup srbijanske folk grupe “Allegro bend”...
– Šta će “Allegro bend” u hramu kulture? To je tragedija gora od atomske bombe. Pa, oni se ne “skidaju” sa televizije, a tim nastupima nije cilj edukacija mladih, nego čisti profit. Porobljeni smo medijski od istoka i zapada. Nema kadrova, mladi, nažalost, ne znaju za bolje i tuga je pregolema kad jedan “Allegro bend” ima nastup u hramu kulture, a nema, recimo, “Zabranjeno pušenje”. Ko ne ulaže u budućnost neće imati budućnosti i to me najviše boli. Kada dobijemo tri generacije koje su odrasle na turbo folku mi ne možemo u Evropu, to su, nažalost, izgubljene generacije.
Postavlja se pitanje ko sada može i napuniti Dom mladih?
– E, to je dobro pitanje. Ne može ni napuniti neko od naših pop rok bendova zato što se Toni Cetinski, Nina Badrić, Goca Tržan… ne “skidaju” sa naših TV stanica. Moraš poštovati svoje, da bi te i drugi poštovali. Evo, “Dubioza” je napravila dar-mar u regionu. Pokojni Davorin je znao reći šta hoćete, ja sam zvijezda i u Beogradu i u Zagrebu, samo u Sarajevu to ne možeš biti. Dakle, opet se vraćamo na ono s početka, moraš prvo odgojiti publiku.
No, ipak i vi ste pomalo “koketirali” s narodnjacima?
– Istina, bio sam menadžer Halida Bešlića te mu 2003. godine organizirao koncert karijere u Zetri koji mu je i bio neka prekretnica u karijeri. Pa, dugo sam bio producent “Mostar sevdah reuniona”. Radio sam i na njihovom zadnjem projektu, njihov studijski album, živi album, solističke koncerte po beogradu, Zagrebu. Nažalost, kada je ikona i frontmen grupe Ilijas Delić preminuo, sve je to nekako stagniralo. Pokušavali su sa Arifom Alajbegovićem sve ponovo pokrenuti, no to nije to mada Arif ima svoju publiku i specifičan glas. I Neđo Kovačević je imao jednu tešku operaciju. I tako to biva, jer i “Indexi” nakon Davorina nisu više bili isti.
Znamo kakva je Halid zvijezda, no ipak nije dobro prošao u Beogradu…
– Greška je bila i do Halida. Na njemu su se, ni krivom ni dužnom, slomila koplja. Pogrešan izbor menadžera je uticalo najviše na to jer taj menadžera nije omiljen na tom prostoru. Nije bilo dovoljno reklame, po meni taj koncert se trebao postepeno pripremati, pa i do godinu dana.
Džinoviću pak mnogi zamjeraju što ide u Beograd.
– A šta da mu zamjere? Nećemo ništa napraviti da pomognemo našoj sceni, a osudićemo ih kad odu negdje drugo. Pa, to je njihova egzistencija, ne bi on išao u Beograd da u svom gradu ima status kakav zaslužuje. Pa, mi ne možemo rješiti autorska prava, a kamoli šta drugo.
Pjevači su sujetni, danas posebno… Kakva je situacija bila prije?
– Toga je uvijek bilo. Pokojni Davorin je skupljao sve pjevače i pomogao im da postanu poznati. Ne znam bi li Čola bio tolika zvijezda da ga nije Davor lansirao i Monteno sa svojim pjesmama. No, tada je bilo poštovanja, ali poslije rata kod nas je taj karakterni momenat podobro izblijedio.
Ostali smo siromašniji za još jednu legendu Kemu Montena. Kada ste se posljednji put čuli?
– Prije jedno mjesec dana telefonski kada sam sjedio s Fazlom, trebao je negdje putovati. On mu je pravio pjesme. Njegov organizam jednostavno nije bio pripremljen na sve ove viruse, imunitet je opao… Kemica je imao specifičnu dozu humora, tu posebnu emociju u interpretaciji, običnost. Koliko god da je bio popularan nikada se nije htio zamjeriti raji na platou. Bolje se bilo zamjeriti ministrima, nego običnoj raji. E, takav je bio naš Kemica. Tužan sam jer više ništa neće biti isto nakon njega.
I iza vas je jedna teška operacija jednjaka i želucu. No, čini se, vi od svoje bolesti ne želite pravite neku dramu?
– Početkom godine ima sam kompleksnu operaciju koja je trajala četiri i po sata. Moje zdravlje je žestoko narušeno. Sada sam u nekom postoperativnom periodu, završio sam tretman kemoterapije i radio terapije. Sada sam malo bolje. Ma, ne želim nikakvu dramu da pravim od toga jer hiljade ljudi bolesnih dolaze svaki dan, zašto bih ja bio drugačiji. To je sve do Onoga gore! Naravno da je bilo onih koji su mi željeli pomoći jer sam za svojih 35 godina rada sarađivao sa mnoštvom izvođača, grupa, pojedinaca…
S obzirom da u AMUS-u postoji fond za oboljele kolege, jeste li vi dobili neki iznos?
– AMUS je posebna priča. Nisam, a i ne tražim. Po organizaciji i po tome kako se ponašaju, pa i sadašnjoj garnituri oni su prekopiran način vlasti SDA. Ispoštuje se procedura i forma, a nametne se nešto drugo jer u Upravnom odboru je smiješno da ne sjedi jedan Brega, jedina balkanska zvijezda svjetski poznata, pa jedan Fazla pa i Nazif Gljiva. Uski krug ljudi se nametnuo, na čelu sa Merlinom koji krčme bez ikakve odgovornosti. Prije godinu dana u Zetri su baš Montenu organizirali koncert da mu se pomogne i ispala je prava drama. Zakinut je od strane organizatora. Imao sam i ja takvih ponuda da mi pomognu, ali bez obzira što živim od svoje ušteđevine, nisam se prihvatio toga. Sve dok mogu da hodam, borit ću se. Ne mogu dozvoliti da ljudi rade koncert za mene. Imam svoj ponos jer čovjek bez ponosa je pola čovjeka.
Pa, nemate čak ni neku penziju. Zar niste zaslužili da dobijete status umjetnika?
– Nije to penzija, već statust priznatog umjetnika. Nezgodno je producentu to dati, ne mogu očito biti umjetnik mada smo zaslužni jer prepoznajemo pojedince, grupe… Naježim se kada mi neko kaže menadžer, jer najlakše je prisvojiti finalni proizvod. Lako je uzeti Šabana i raditi, no teško je prepoznati pjevača i stvoriti.
Ali, ušteđevina će se istopiti. Valja živjeti…
– Imamo nekoliko projekata. Krenuli smo u pripremu svega toga i to da bude regioalnog karaketar, čak dobili i finansijsku podršku, no nesreća sa poplavama, socijalni protesti… sve je to uticalo da “kolač” budžetski za kulturu se smanji. Vjerovatno na proljeće krećemo ponovo, a želja nam je da dođemo u male sredine, nekadašnje Domove kultura.
Jeftine poruke
Hoće li se ikada Domu mladih moći vratiti stari sjaj?
– Evo, ja dajem riječ da ću za godinu dana, uz podršku Ministarsta kulture, ako mi daju odriješene ruke napraviti takav program da ću promijeniti kompletnu scenu. ovo mi za pravo daje moja karijera. Jer, kako sada stvari stoje, moram se dobrom zamisliti šta će napuniti Dom mladih. Ja ću napraviti edukativni program, ima formula za to. Sada se, nažalost, sve svodi na jeftine medije i jeftine poruke animacije. Internet je uništio i diskografiju. Još jednom akcenat stavljam na edukaciju mladih kako bi naredne generacije bile kvalitetno muzički potkovane. A uz moje ideje, to se sve može sprovesti u djelu. Naravno, podvlačim uz potpunu potporu ministarstava.
U Tifinoj motorki staroj 31 godinu
Ruždija se, na razgovoro s nama, u Domu mladih pojavio u Tifinoj motorki staroj 31 godinu.
– Baš tako. To je Tifina jakna iz vremena “Bijelog dugmeta” koja je prošla sve te koncerte. Imam novu motorku, ali je nisam dva puta obukao. Ova ima svoju 31-godišnju priču. Kupljena je specijalno za Tifu ‘84 godine i već odavno je punoljetna. Ako bi se pravio neki pop rok muzej, vrlo rado bi je dao kao eksponat iz tog vremena. Ona odražava dio mog karaketra i sličnosti, nije samo običan odjevni predmet. U njoj se osjećam mlađim s dosta više energije.
Brega može biti dobar ili loš, ali je prvenstveno Sarajlija
– Smiješno je da je Brega svojevremeno u Sarajevo dolazio u panciru. Jer je kvazi patriotima smetalo da on bude tu. Smiješno da njemu neko zabrani koncert u rodnom gradu. Zagreb i Beograd se “ubiše” da dokažu da je “Bijelo dugme” njihovo, a oni su sarajevski brend a dopustiti da ti neko krade ono što je tvoje je nonsens. Možemo mi reći da je Goran dobar ili loš čovjek, ali on je Sarajlija i Bosanac.
Čorba i ja nismo više drugovi
– Ko je u to vrijeme prošao u Sarajevu, prošao je u cijeloj regiji. I najvećim izvođačima su se ovdje “tresle gaće”. Dom mladih su punili “Azra”, “Generacija 5”, “Atomsko sklonište”. S Čorbom sam bio drug, sad to više nismo poslije ratnog opusa. Tada smo zajedno kreirali scenu, cugali, nije bilo šanse da ga neko izradi, ako prebacimo normu, prebačen je i honorar.
Neda Ukraden je sračunata zvijezda
– Neda Ukraden se ponaša kao kameleon. Ona jeste zvijezda, ali je sračunata. Zahvaljujući njenom pokojnom mužu Bilbiji imala je šou na državnoj TV i prije “Bijelog dugmeta”. Imala je također sreću pa je radila Nikolom Borotom, genijalcem. Nikada nismo direktno sarađivali, ali je pjevala na nekim turnejama koje sam ja organizirao. Ja sam najviše radio sa “Divljim jagodama”, prijeratnom Audicijom, Halidom Bešlićem, Tifom čiji sam izvršni producent bio15 godina, “MSR”…
