Ove sedmice uživali smo na kafi s poznatim TV licem Ammarom Švrakićem. Ovaj harizmatični voditelj i vjerni navijač fudbalskog kluba Sarajevo nasmijao nas je do suza i otkrio brojne anegdote iz svog života.
Pričali smo o velikoj ljubavi prema „bordo timu“, odlasku na brojna gostovanja, ali nam je Ammar i otkrio da su vjerni navijači najbolji prema pripadnicama nježnijeg spola…
– Navijaču posveti jedan trenutak, on će tebi posvetiti čitav svoj život – rekao je Ammar mješajući svoju kafu.
Ammare, koliko često ideš na utakmice svog omiljenog kluba?
– Svaku utakmicu na koju mogu ići koja nije petkom ili subotom ja pokušavam da odem. Nije važno gdje je utakmica, da li je u našem gradu ili je u drugim gradovima, ili čak van BiH. Uvijek nastojim da idem, smo me koči kada su tekme za vikend s obzirom na to, da sam spriječen zbog posla.
Jesi li nekad požalio što se nisi ostvario kao fudbaler, je li ti žao što nisi zaigrao u bordo dresu?
– Moji fudbalski počeci bili su u klubu „Bubamara“. Želja mi je uvijek bila da zaigram kao napadač u svom omiljenom klubu. Uvijek se pitam šta bi bilo da sam zaigrao? Kao mali bio sam jako talentiran, volio sam loptu, ali je i ona voljela mene.
S obzirom na to, da su poznati brojni incidenti prilikom gostovanja, jesi li se ti susretao s problemima?
– Znaš kako, navijači FK „Sarajeva“, nisu huligani. Oni ne prave probleme. Navijači su kao 12. igrač. Mi se vodimo parolom jedan za sve, svi za jedan. Nikada nisam prisustvovao nekom incidentu.
Poznato si TV lice, imaš li privilegija kada dođeš na utakmicu?
– Pošto ja idem na zapadnu tribinu, dok dođem s ulaza na uobičajno mjesto gdje sjedim, tu inače sjede i „stari“ fanatici našeg kluba koji su danas samo simpatizeri, barem dest puta se slikam s nekim i pozdravim. Kažu mi: Ammare, gdje si kralju?! To je jednostavno tako kada ljudi navijaju za isti klub svi se smatramo braćom.
Ko ti je usadio ljubav prema „bordo timu“?
– Ispričat ću ti jednu anegdotu. Moja čitava porodica oduvijek navija za FK „Sarajevo“. Rođen sam u Zagrebu, no moj otac nije prisustvovao porođaju, nego je bio u Sarajevu. Kada mu je moja mama javila da sam rođen, odmah je otišao u FK „Sarajevo“ i učlanio me kao da sam navijač Sarajeva. Smiješna situacija je da on tada nije znao hoću li se zvati Ammar ili Amel, tako da je u člansku kartu upisao na oba imena, Ammar Švrakić i Amel Švrakić. Samim tim nisam znao kako ću se zvati, ali sam znao za koji ću klub navijati.
Poznato je da su vjerni navijači nekog kluba, vjerni pripadnicama nježnijeg pola…
– Navijaču posveti jedan trenutak, on će tebi posvetiti čitav svoj život. Tačno je da su takvi navijači. Ako ti njima budeš dobra djevojka, žena, navijači će to dvostruku vratiti prema djevjci, ženi…
Vječiti derbi Željo – Sarajevo… Jesi li ikad imao problema s „manijacima“?
– Iskreno da ti kažem nisam. Živim na Grbavici i svaki dan gledam na Željin stadion. Navijači prolaze pored moje zgrade… Nadam se da neće biti problema ni u budućnosti. ..
Imaš li među prijateljima, „manijaka“?
– Opet ću ti ispričati anegdotu (smijeh). Imam puno prijatelja koji navijaju za Želju. Bez obzira što navijamo za različite klubove jako smo bliski. No, kada dođe dan derbija, svako ide na svoju stranu. Jedni druge zezamo ko će dati go, a ako pobijedi moj tim, ja ću odmah zvati provocirati prijatelje čiji je klub izgubio. U tim trenucima, oni će „slučajno“ isključiti telefon (smijeh). Isto tako je i kada pobjedi njihov tim, pa oni mene zezaju. No, ubrzo se strasti smire, pa nastavljamo gdje smo stali.
Kada nisi na poslu, kako se najčešće relaksiraš?
– Imam jedan dan slobodan i trudim se iskoristiti ga što bolje. Najviše se volim relaksirati s svojim prijateljima. Volim otići na planinu, pogledati dobar film, a uživam i u noćnim izlascima.