Između svih poslovnih obaveza koje ima, stalne prisutnosti u medijima i toga da svoj brak učini onakvim kakvim ga je zamišljala kada se svom suprugu Radomiru Raši Novakoviću prije dvije i po godine obećala na vječnu vijernost, pop pjevačica Goca Tržan trudi se da prije svega bude dobra majka. Njena nasljednica Lena u junu će napuniti jedanaest godina i kao i svakoj djevojčici na pragu puberteta odnos sa majkom umije da se učini ponekad komplikovanim. Ali, uz svesrdnu pomoć supruga, pjevačica uspijeva da joj da adekvatan odgovor na svako pitanje i da lakše prebrode otežavajuće okolnosti što je Lenin biološki otac u rijalitiju i pod čestom prismotrom javnosti, gdje ih ponekad i pomene.
Šta vam ovog proljeća preokupira pažnju?
– Svašta, ali najviše vaspitavanje našeg djeteta.
Da li su vam, pored svega, najlepši oni trenuci koje provodite sa ćerkom?
– Ja sam porodičan tip žene i za mene su ukućani ono najvrijednije što imam u životu. Materijalne stvari mi ne predstavljaju baš mnogo i zato mi je važno vrijeme koje provodim sa suprugom i kćerkom. Trudim se da smo joj svakog dana kada je uzmemo iz škole posvećeni i da smo zajedno. Nije važno da li idemo u šetnju ili smo kod kuće, gdje spremamo ručak. Porodica mi je balans u odnosu na posao koji radim, a koji nema nikakve veze sa mojim ukućanima. Trudim se da kada uđem u kuću i zatvorim vrata, sve poslovne probleme ostavim za sobom. Nas troje živimo kvalitetan, normalan i pristojan život, vaspitavamo dijete da bude dobro i skromno, a ne bahato i razmaženo.
Lena je na pragu puberteta. Postoje li već sada neke nesuglasice među vama?
– Sve veće i veće. Ali to je prirodna stvar da je djevojčica koja ulazi u pubertet u najvećem sukobu sa majkom jer se trudi da me pobijedi. Ipak, vodim računa o tome da joj budem autoritet i da u njenom pobjeđivanju mene zadržimo vaspitanje. U svom odnosu prema njoj pažljiva sam kako je ne bih ispustila u vaspitanju, da ne postane histerična djevojčica.
Mnogi kažu da kćerke u tom dobu u majkama vide neku vrstu konkurencije.
– To je normalno, i ja moram da je pustim da me pobijedi. Izuzetno je važno za njen psihološki razvoj da joj dam podršku, da je ne kritikujem, ali da budem uvijek iskrena u onome šta mislim, da joj ne nabijam komplekse jer to majke često nehotice rade. Želim da uživam u njenom odrastanju, iako mi je to prilično teško jer i Lena sada više komunicira sa Rašom. On je taj koji razgovara sa njom, pa onda meni prenese. Razumiju me roditelji koji imaju djecu u pubertetu. Kažu da su djevojčice sto puta gore od dječaka, ali vidjet ćemo.
Jeste li zadovoljni načinom na koji ste Lenu do sada vaspitavali?
– Uvijek može bolje, ali gdje god odemo prijatelji, pa i neki nepoznati ljudi, čestitaju mi na tome kako je ona vaspitana. Za mene je normalno da dijete bude kulturno i pristojno.
Postoji li nešto što zamjerate sebi da ste propustili?
– Ne. Ništa nisam propustila, ali zamjeram sebi to što sam nekad previše emotivna u svojim reakcijama. Vrlo sam osjetljiva i ne umijem racionalno da odreagujem na njene gluposti, nego budem povrijeđena, pa me onda muž opominje kako moram da spustim loptu i razumijem neke stvari.
Koliko ste obazrivi prema Leni zato što je dijete razvedenih roditelja?
– To nema nikakvog značaja. Lena ima roditelje. Živi normalan život, pristojniji i obezbjeđeniji od većine djece. Izuzetno je važno da roditelji nauče da, iako su razvedeni, nikako ne dozvole da djeca manipulišu njima zbog toga. Lena je vaspitana tako da se sa tim ne igra i nema vrdanja, pa tužna priča “ja sam dijete razvedenih roditelja i imam opravdanje za to što sam pokvarena” njoj nije nikakvo opravdanje. O tome joj stalno pričam.
Da li Vam je otežavajuća okolnost to što je njen biološki otac izložen javnosti i što Vas ponekad pominje pred kamerama? Postavlja li vam Lena pitanja o cjelokupnoj situaciji?
– Od nje ništa ne mogu da sakrijem. Ima dovoljno godina da sve može i sama da vidi. Ali, mi vodimo život koji nema apsolutno nikakve veze sa tim okolnostima. Sve to se ne sudara sa Leninim životom. Ona na sve to gleda kao da je neko drugi. Za nju televizija nije nešto previše bitno. Čak i ne znamo da li je otac spominje ili ne. Ne zanima nas, ali vjerujem da druge više interesuje.
Ipak, u medijima se piše o tome da će Lena dobiti polusestru.
– To nema nikakve veze sa nama. Ne želim da budem povezana sa tim čovjekom.
Smatrate li da su teški dani iza Vas ili vas oni tek očekuju?
– Pravi pubertet tek nas očekuje i teški trenuci su pred nama. Ali, to je normalna stvar jer je svako odrastanje teško.
Jeste li razmišljali da povodom svih otežavajućih okolnosti potražite pomoć psihologa?
– Ima već skoro devet godina kako odlazim kod psihijatra na psihoanalizu i na terapiju jer želim da radim na komunikaciji sa svijetom, ali i sa sobom. A psihijatri pomažu da se lakše otvoriš. Sve što mi je doktorica Bojana rekla, tako se i odvija, pa nemamo problema niti bojazni.
Vidite li sebe kao jaku ženu?
– Pa ne znam. Moj muž voli da kaže da sam jaka, ali nekako mi se čini da sam stabilna, čvrsta i otporna, ali dok dođem do te otpornosti, preživim dosta teških emotivnih trenutaka. Trudim se da ih sakrijem od javnosti. Ne želim da pojedini dijelovi moje ličnosti budu izloženi drugima, i dobro je da ljudima izgledam kao jaka žena. Tako sam i uspjela da spriječim mnoge da me povrede iako su imali baš tu nameru.
(Glossy)
